Journal kolumna: ROMANTIZOVANA BOL
Journal kolumna: ROMANTIZOVANA BOL

Journal kolumna: ROMANTIZOVANA BOL

ROMANTIZOVANA BOL

Vratila sam se… 

Ne sebi, to mi nekako najteže ide, ništa novo. 

Odavno mi je postalo jasno da se od problema ne može pobeći. Nisam naivno sela u avion i nadala se da kada se vratim, ono šta se dogodilo, ostaće u vrelom pesku, oprano morskom vodom, ne! Pa zašto sam onda pobogu prešla, par hiljada kilometara, potrošila pare koje nemam i vratila se u istu baru suza, preispitivanja i osuđivanja? Ja nemam neki konstruktivan savet, nema tačan odgovor, ali evo… Recimo, da u tim malim bekstvima, ispostaviće se uvek doživim neku malu epifaniju, saznanje ili utehu. Na plaži sam sa tri prijateljice. Dakle skup žena, koje ispred sebe imaju rashlađen rose, nula obaveza tog dana i dovoljno vremena da ispričaju svoje priče.

Da, tako uvek počinje.

Sa laganom ćaskom, perifernim pričama o deci i privatnim školama, političkoj situaciji u Srbiji i eventualno novim kolekcijama modnih brendova. Mislim da su svi ti razgovori poprilično nalik i da su samo nijanse u pitanju. Kako se flaša prazni, tako razgovor nekako uvek (pravilo) skreće na temu ljubavi. Od nas četiri dve smo razvedene, dve su u stabilnim brakovima. Ja nekako i ne želim da trošim reči na razlog mog iznenadnog dolaska u Dubai, jer savet terapeuta je da što manje pričam o tome. Priznaću, pre toga sam sa Oljom bar par sati mlela, pa mislim da sam istrošila kredite za taj dan.

Kako da ćutim kada bes iz mene kulja, para mi izlazi na uši, a iz očiju sevaju munje.

Da, imam zajeban karakter, ne ponosim se time, ali zaista ne umem da gađam hlebom one koji na mene bace kamen. 

Elem, one imaju stabilne brakove, ali i tajne ljubavi. Jedna je u dugogodišnjoj vezi sa takođe oženjenim kolegom, kaže sporta radi. Njena teorija je sledeća. Globalno gledano, ljudi prosto nisu monogamna biće, ne očekuje ni od supruga vernost. Bračna zajednica je tu da sačuva stabilnost deci, socijalni život i finansije, a sve ostalo je jednostavno život. Ok, moram priznati da iskustveno ova teorija zaista pije vodu, osim što u mom slučaju to ne bi funkcionisalo, jer gde je tu ljubav? Ako je sa kolegom sportić, sa mužem poslić, fali mi negde ljubić? Ne želim čak ni da postavim to pitanje, možda ću nakon druge boce vina.

Udata broj dva sve vreme zija u ekran mobilnog, sa poluosmehom. “Vidi” pokazuje mi, “Typing…” gledam isto gde i ona i ne vidim ništa! Mislim, vidim da neki Josip tajpinguje, pa ništa… Onda ona tajpinguje pa sve obriše i ništa. Razmišljam šta je ovoj ženi, sedi sat vremena kucka i briše, pa onda on valjda to isto!

Ok, pitam o čemu se radi? Spremite se za ljubić.

Godinama su u vezi, ali dođe momenat kada polude od ljubavi i žudnje, e tad prave pauzu. 

Naravno ne žele da rasturaju svoje porodice, ali ne mogu da žive jedno bez drugog. Pauze traju po dva tri meseca, ali da bi jedno drugom stavili do znanja da neprestano misle, kuckaju u isto vreme i ništa ne pošalju. Ok, dakle ovde mi je situacija toliko slatka da bih zamalo podržala preljubu.

Kada sam prvi put pročitala Kaporovu Unu, moju bibliju ljubavi, zaista sam romantizovala preljubu.

Bila sam isuviše mlada da bih se stavila u ulogu profesorove supruge, a opet dovoljno stara da znam šta je strast, žudnja, pa možda čak i ljubav. I nastavila sam tako godinama da budem na strani onih kojima je zabranjeno, da pokrivam prijateljice u tajnim sastancima posle fakulteta sa ljubavnicima. I godinama kasnije, kada sam gledala očigledne preljubnike, bilo mi ih je žao. Da, opravdavala sam ih iz nepoznatih mi razloga. Za sve ću zauvek kriviti knjige! Sve, dok se meni nije dogodilo.

Da, baš tako, ne plašimo se vatre dok se ne opečemo. Kada sam igrom nečijeg ljubića, postala supruga profesora iz Une, shvatila sam da nikada neću biti UNA! Iako me moje “nikad” uvek sačekalo iza ugla, evo ovo nije do dana današnjeg. Moguće je da prevarene žene, baš tada pronađu onu đavolicu u sebi, pa vraćaju milo za drago. To bih prihvatila, da mislim da postoji ikakva šansa da takav pristup leči dušu. Međutim, dokazano se sreća ne gradi na tuđoj nesreći, shodno tome, NE. Verujem da neću biti ničiji ni ljubić ni sportić, ali da sam u predosadnom dugogodišnjem braku, svakako bih birala razonodu.

Jer, ako daš dušu sjebeš srce…

Udahneš život u bajku koju si otpočela sa svojim partnerom, a iz bajke u bajku se ne preskače. Jednostavno možeš biti princeza samo svom princu, a i obrnuto. Da, sve su to kompleksne situacije, ljudi žive svoje živote iza debelih zidova sa teškim fasadama, nikada ne znamo i ko smo mi uostalom da savetujemo, osuđujemo ili raspravljamo. Ali, jebi ga nekako se dešava previše, pa čak i meni, da ne bih registrovala, laganu epidemiju preljubnosti čovečanstva. 

Svaka prevara počinje sa namerom, odlukom i delom.

Bilo da je to porukica ili žestok seks u hotelskoj sobi, bilo da je to samo ljubakanje u kancelariskom toaletu ili šetnja Kejom uz kokice i bez ikakvog dodira, postoji uvek bar još jedna osoba. Osoba koja će najviše patiti, jer je povređena, obmanuta i izigrana. Jer je verovala i bila fer igrač, jer je bila samo pijun u rukama dva igrača. Ta romantizacija preljubnika i postoji samo u knjigama, već kada pogledate film, stajete na stranu te pijun osobe, jer samo reč može da slaže! I ne zaista vas ne savetujem da ne varate, ali vas savetujem da ne kradete. Ne kradite tuđi mir, ne otimajte se kao pas oko koske, ne ulazite obuveni sa blatom na cipelama u tuđu kuću, jer sve to ostavlja tragove. Tragove, koje će neko posle vas morati da opere, očisti, živi sa njima.

@eng_with_carrie

Čak i da ta koska ostane u vašim ustima, da je mašući repom unesete u svoju kućicu, pitam se da li je vredelo?

Mnogi koje znam su tu istu kosku vrlo brzo ostavili na nekoj poljani usput, a mnogi i dan danas nemaju ni želju da je zagrizu. Retko koji pas je tu kosku uspeo da zadrži za sebe. Budite obazrivi, jer vaš sport, može izazvati nekom drugom upalu mišića, ali srčanog.

I ne romantizujte bol, jer verujte iz dubine srca vam kažem, tu nema ama baš ništa romantično.

Posle ljubavi

ostaju saučesnici,

čuvari tajne koja nije više tajna,

ostaje laka uznemirenost kada u prolazu udahnemo

poznati parfem na nepoznatoj ženi.

Posle ljubavi

ostaju nepotpisane razglednice Venecije i Amsterdama,

prepune pepeljare,

prazno srce,

navika da se pale dve cigarete istovremeno,

fotografije snimljene u prolazu,

zagubljene ukosnice,

taksisti koji nas nisu voleli

i cvećarke koje jesu.

Posle ljubavi

ostaje povredjena sujeta.

Posle ljubavi

ostaju drugi ljudi i druge žene.

Posle ljubavi

ne ostaje ništa.

Učitati još
Zatvori