Izdvajamo sa programa 52. FEST-a: Sedam filmova koje treba da pogledate

Izdvajamo sa programa 52. FEST-a: Sedam
filmova koje treba da pogledate

Poslednja nedelja februara i prva nedelja marta u kalendarima tradicionalno pripadaju kategoriji busy. Svi drugi planovi podređuju se rasporedu u bioskopskim salama tih dana – jer se održava FEST.

Film nagrađen Zlatnim globusom (i) ove godine otvara festival, pa kako se odlazak na projekciju Bartonove akademije (eng. The Holdovers) podrazumeva, mi donosimo naslove koji bi vam možda promakli.

Anatomija pada, r. Justine Triet

Evropski film godine dolazi na FEST nakon brojnih nagrada i nominacija kako na Starom kontinentu, tako i na američkom tlu – od Zlatne palme do višestrukih nominacija Američke filmske akademije. Anatomija pada je psihološki tiler francuske rediteljke Justine Triet, a izvanredan scenario su dodatno upriličile izvedbe glavnih glumaca – posebno nemačke protagonistkinje Sandre Hüller. Misterija, napetost i teskobnost koji se razvijaju kroz film u velikoj meri oslikani su na njenom licu i kroz njene pokrete, a istina o tome kako je došlo do smrtnog slučaja sa početka donosi moralne i egzistencijalne dileme na prepoznatljiv à la française filmski način.

La palisiada, r. Philip Sotnychenko

Film mladog ukrajinskog autora nastavlja svoju turneju po regionu, nakon što je u Sarajevu minulog avgusta nagrađen Srcem za najbolju režiju. La palisiada je sociološka studija jedne generacije, jedne nacije i jednog sistema vrednosti – koji pak, može biti bilo koji. Iako je scenografski određena na specifično podneblje, priča predstavlja intrigantan, duboko intelektualan, ali i emotivan prikaz društvenih posledica tranzicije i ličnih ishodišta koja često bivaju zanemarena. Stilski minimalističan, fotografski upečatljiv, film vodi na putovanje kroz socijalističke sisteme vrednosti, održavajući razmeru između kritike i nostalgije.

Opalo lišće, r. Aki Kaurismäki

Finski reditelj Aki Kaurismäki nastavlja svoje eksploracije ljubavnih sreća i nedaća kroz novo ostvarenje – za mnoge, i njegovo najuspešnije. Kad bi Pedro Almodovar bio iz Severne Evrope, nešto manje melodramatičan, a skloniji tugaljivosti, onda bi rezultat bio Opalo lišće. Duhovita i nesvakidašnja ljubavna priča data je u anahronom prostoru, tako da postaje nevažno kada i gde se radnja odvija. Time Kaurismäki dočarava univerzalnost potrebe za ljubavlju, ali i nesposobnosti da na nju odgovorimo. Služeći se nekonvencionalnim metodama, prividno anti-romantičarskim (i romantičnim), finski reditelj zapravo uliva poslednju nadu u moć ljubavi.

Dečak i čaplja, r. Hayao Miyazaki

Novi film japanskog reditelja i osnivača studija Ghibli stiže premijerno pred beogradsku publiku u okviru ovogodišnjeg FEST-a. U prepoznatljivom stilu, ovaj animirani film donosi priču o mladom Mahitu i neobičnim životnim okolnostima koje ga odvode na nesvakidašnje putovanje. Hayao Miyazaki iznenadio je sve poštovaoce kada je neočekivano predstavio novo ostvarenje, a kako mnogi sumnjaju da mu je ovo i poslednje, ovogodišnji FEST je idealna prilika za (potencijalni) oproštaj od velikog majstora animiranog filma.

Fest

Svi mi stranci, r. Andrew Haigh

Svi mi stranci dugo se čeka – a beogradska publika će ga konačno dočekati na ovogodišnjem FEST-u. Nakon festivalske turneje (koju je u regionu započeo na Zagreb Film Festivalu), film engleskog reditelja bi po dolasku u bioskope mogao da postane pop-kulturna alternativa za Call Me By Your Name, no unekoliko – engleskija. Priča o usamljenom scenaristi u potrazi za izgubljenim detinjstvom, ljubavi i – posredno – sopstvenim identitetom prepuštena je na pleća Andrew Scotta i Paula Mescala, dvojice talentovanih (i popularnih) irskih glumaca. Dinamika između njih daje potentnosti scenama, pa Svi mi stranci zaslužuje vaše festovsko vreme (i) zbog toga.

Ja kapetan,

Nagrađivani italijanski film i kandidat ove zemlje za Oskara, Ja kapetan na FEST donosi nesvakidašnju priču – dirljivu, moćnu i nadasve neuobičajen kinematografski stil. Odiseja u koju se upuštaju junaci predstavlja istovremeno sirovu sliku životnih prilika koje prožive milioni, dok sa druge nudi metaforičnu meditaciju nad psihološkim, filozofskim i moralnim pitanjima.

Zona interesa, Jonathan Glazer

Jonathan Glazer snimio je svoj prvi film u poslednjih 10 godina, a rezultat je opravdao svako čekanje. Zona interesa je, u svojoj premisi, istorijska drama o Drugom svetskom ratu, no engleski reditelj i scenarista bira nesvakidašnju perspektivu. Birajući da prikaže život jedne porodice koja živi na obodima Aušvica, Glazer hrabro podstiče pitanja o psihološki neprikosnovenim otklonima na koje navode ratne okolnosti. Ispravno i neispravno postaju beznačajne kategorije, a moralne dileme nadvijaju se kao neizbežni crni oblaci (dima).

Foto: IMDb

Učitati još
Zatvori