Neobjavljena pisma: Valentina Bakti i Đorđe Živadinović Grgur o ljubavi
Neobjavljena pisma: Valentina Bakti i Đorđe Živadinović Grgur o ljubavi

Neobjavljena pisma: Valentina Bakti i Đorđe
Živadinović Grgur o ljubavi

Zbirke poezije domaćih pesnikinja odavno već su nam visoko kotirane na #mustread listi. Valentina Bakti je od onih pesnikinja čijim stihovima smo bili omađijani još kada smo pročitali prve redove njene knjige Slomiti kosti. Nakon toga, nismo propustili, čini nam se, nijedno veče poezije koje već godinu dana organizuje zajedno sa drugim pesnicima i umetnicima u alternativnom umetničkom prostoru Kvaka 22. Tu smo, među prvima, čuli i njene do sada neobjavljene stihove koje ćete naći u redovima niže.

Danas, simbolično na Dan ljubavi, ona slavi svoj rođendan. A kako su njeni redovi čista ljubav, odlučili smo da i vas upletemo u njen vrtlog strasti, jer ona je od onih pesnikinja čiji vas redovi nađu kada ni ne slutite da su vam potrebni. I, ovoga puta, specijalno za Journal Srbija, nije sama u tome.

Društvo na današnjoj virtualnoj sceni pravi joj Đorđe Živadinović Grgur, glumac mlađe generacije, koga smo gledali na daskama koje život znače u predstavama Reflektor teatra, a koji je popularnost stekao i u filmu Tmina, kao i u serijama Ravna gora i Ubice moga oca.

Donosimo vam u nastavku, njihova nikada objavljena pisma u stihu koja slave ljubav, a koja su ujedno i odlomak iz njihove zajedničke knjige čiji se izlazak očekuje na proleće.

*Uputstvo za upotrebu: Čitajte pažljivo i stpljivo, pesnički spin je u poslednjim redovima.

 

Iz tebe se vraćam
sebi kao igri
detetu nenaučenom
kako se igra

Ja sam igra
mesecima trajem
pauziram
počinjem
neke druge krugove
zamišljam i popunjavam
tačkama

Ja sam video igra
vodim u smrtonosnoj borbi
dobro izgledam
do istrebljenja cele rase
ne isključujem se
dosta smo žvakali zemlju
manje da nas bude
bilo bi u redu

Ja sam prva igra
ne znam iz kog veka
pre njega
kujem plemenite zavere
hladna oružja
ponovo je previše vruće
hodam isključivo noću
oštrim ivicama
sam
opasan sam
kaiševima kože prvog zmaja
još bolje izgledam
ovde je sve prvo
osim mene

Ja sam čigra
lako se zavrtim
potkačim te i povedem
ne pitam da l’ želiš
idemo gore, opet je gore
oblačim nas u magle i vitlam
bacam više, u dublji san
nema buđenja dok ne zablistamo
to ne radim namerno

Leteći smo cirkus
prikovan
za altocumulus perlucidus
kad se neko otkači
ili to učinim ja
s lakoćom se propada kroz pukotine
vedre međuprostore pokrivača

Ja ostajem otkrivač
dok svi nismo goli i srećni
ne zaustavljam se
čak i ako želim

Kad se to desi
padnem
postanem svoj mrak
iz njega nemam kud
dugo i često
ne uspevam da svanem
tresem se, pa ljuštim
i najlepše pevam u isti mah

Odjednom te čujem
kažeš vidi mesec
kažem vidim tebe
osvetljavaš noć
šta ćemo kad
za nekoliko zvezdanih časova
svet zatreba toplu svetlost
a ja se odvrtim u drugu galaksiju
propadnem kô pod
oljuskan do kostiju

Dok ti ćutiš i gledaš
potpuno se razgrađujem
proces je nemerljiv

Nanovo se skupim
kad svi zaborave da sam nestao
zmajski opasač mi pomaže
nalazim ispale zube
zatežem čvrsto
trčim
kao dete
trčim sve brže
kao da me juri čopor velikih pasa
dobronamernih hrtova zombija
željnih nežnosti

Ne znam da
džukele ne staju
oni nikad ne odustaju

Sve ovo sanjam
probudim li se
moraću da ležim satima
sam u tišini pitanja
o kakvim rukavicama govoriš
u prošlom pismu.

P. S.
Piši mi laganije
samo o sebi
o samoj kao o sebi
osa samoj sebi
ne znam da li znaš
ose ne ostavljaju žaoke
to čine pčele.

Grgur

ja sam ultramarin koji nije stigao iz avganistana
usitnjen lapis lazuli
između plave i purpurne
šafran koji više ne postoji u okolini manzanaresa
ja sam krišna
indijska žuta
mali paket iz kalkute
prizivam krave
tebe i sebe
amin
uzorna ljubavnica sam
zorom se budim kad i da zaspim
božanska junakinja života svog
ja sam rana
živa rana
odrana
ne pitam koliko još ima do kuće
ja sam kuća hodajuća
ti si kuća milujuća
biljka sam koju je pokušao
da odgaji u svojoj bašti
ali me za toliko godina
samo par puta video kako cvetam
živa vatra
vetar jesam
sama sebe jurim
stižem samu sebe
ja sam duga
dugo ćutim kad me stignem
ja sam basna
besna umem da jesam
nežna i snažna
lažna i važna
sve sam
na podu telo rašiveno
sok od nara
i mesec sam koji sija
ušivam galaksije zatežem čvrsto
i kad se odvrtiš
vrati se da se vrtimo

Bakti

Foto: Eme Bednarž

Učitati još
Zatvori