

U jeku rasprava o predlogu izmene zakona u Srbiji, kojim se u praksi pokušava uvesti blaži oblik silovanja sa slabijim kaznenim posledicama, želela sam da se osvrnem na slučaj Nevenke Fernández i podsetim koliko je važno nazvati stvari pravim imenom. Silovanje je i ostaje silovanje, zlostavljanje je i ostaje zlostavljanje – ne postoji blaži oblik nasilja. Da li bi to značilo da, ukoliko vas neko lakše udari, niste pretrpeli nasilje? Nasilje ne gubi na težini samim tim što ga neko pokušava ublažiti rečima.
Važno je da kao društvo shvatimo koliko žene zaslužuju poverenje kada govore o seksualnom uznemiravanju, zlostavljanju i pritiscima kojima su izložene. Njihova iskustva nisu preterivanje niti subjektivan doživljaj. Ona su realnost koja ostavlja duboke posledice po njihovo mentalno i fizičko zdravlje, ali i po celo društvo.
Kako je Nevenka Fernández promenila tok istorije?
Kada je konzervativna španska odbornica Nevenka Fernández 2001. godine otvoreno progovorila o seksualnom uznemiravanju od strane svog šefa, naišla je na odbacivanje. Kako od strane saradnika, tako i protivnika. Njena odluka da javno progovori izazvala je šok. Time je prekršila nepisano pravilo da se o moći, posebno muškoj, ne govori naglas.
U to vreme, gradonačelnik grada Ponferrade mogao je seksualno, emotivno i profesionalno zlostavljati jednu od svojih savetnica, bez da žrtva može da se brani. Osim ako nije bila spremna da prekrši konsenzus o tome šta je bila stvarnost. I plati cenu koju je takav prekršaj nosio.
Takav je bio slučaj sa Nevenkom Fernandez, koja je tada bila zadužena za Odeljenje za finansije pomenutog grada. Nevenka Fernandez je 2001. Godine prijavila Ismaela Alvareza, svog zlostavljača. Prvo na sudu, a potom na konferenciji za novinare koja je izazvala široko čuđenje jer je prekršila uspostavljena pravila igre.
Denuncirajući Ismaela Alvareza, Nevenka je srušila čitavu arhitekturu sveta kojem je pripadala i u kojem bi odmah bila odbijena, jer je dominirajući pojam stvarnosti bio predstavljen kroz Ismaela Alvareza, pravog gradonačelnika, i Garciu Ancosa, pravog tužioca. Kako je ova 26-godišnja devojčica smela da osudi dvostruke standarde onih kojima je dugovala svoj posao, platu, status i kako su oni mislili, svoje postojanje?
Cena progovaranja
Istina je da je smela da progovori, i platila je visoku cenu neslaganja. Dok su je njeni ljudi (politička desnica, pojednostavljeno rečeno) odbacivali, drugi (levica) tretirali su slučaj kao problem unutar konzervativne političke stranke.
Govoreći na konferenciji za medije u martu 2001, Nevenka je objasnila da je njegov oblik pritiska dolazio kroz pisane poruke, telefonske pozive, pisma i verbalno zlostavljanje … uznemiravanje i psihološki pritisak kojima sam bila izložena izazvali su mi veliku anksioznost, tugu i patnju.
Nevenka je dobila sudski proces. Ismael Alvarez i dalje živi u Ponferradi gde vodi sopstvene poslove i čak je osnovao novu političku partiju. Ne uspevši da pronađe posao u Španiji i trpeći veliki pritisak medija, Nevenka se kasnije preselila u Berlin i započela novi život.
A u Srbiji?
Ovaj slučaj jasno pokazuje koliko je važno da društvo, zakonodavci i institucije ne umanjuju ozbiljnost nasilja i da se svakom obliku seksualnog zlostavljanja pristupa sa potpunom podrškom žrtvama.
Ako se osvrnemo na naš kontekst, brojke su poražavajuće. Prema istraživanju OEBS-a iz 2023. godine, od navršene 15. godine života neki oblik seksualnog uznemiravanja doživelo je više od 1.110.000 žena u Srbiji. Tokom poslednjih 12 meseci – gotovo 479.000 žena. To su stotine hiljada života obeleženih traumom, tišinom i često nedostatkom institucionalne podrške.
Zato je neophodno sprovoditi kontinuirane kampanje podizanja svesti o seksualnom uznemiravanju i nasilju. Ženama je potrebno znanje i informacije da bi prepoznale oblike nasilja i razumele svoja prava. Istovremeno, muškarcima i ženama zajedno je potrebno jasno pokazati koji obrasci ponašanja nisu dopustivi. Tek tada ćemo moći da gradimo društvo koje ne relativizuje nasilje, već ga prepoznaje i sankcioniše.
Danas, više od 20 godina nakon slučaja Nevenke Fernández, i dalje živimo u svetu u kojem se pokušaji relativizacije nasilja pojavljuju pod različitim oblicima – pa čak i u zakonodavstvu. Zato je na svima nama da se probudimo i reagujemo. Da budemo podrška – majci, sestri, baki, drugarici, koleginici. Da ne okrećemo glavu kada vidimo da neko u našem okruženju trpi nasilje, već da pružimo ruku i stanemo uz njega.
Pomoć i podrška
Ako ti ili neko koga poznaješ prolazi kroz nasilje, važno je da znaš da nisi sama i da postoje adrese na koje možeš da se obratiš:
Autonomni ženski centar — Tiršova 5a, 11000 Beograd
Tel: 0800 100 007 (besplatan poziv, radnim danima 10–20h)
E-mail: zene.savet@azc.org.rs
Besplatna pravna pomoć: 011/26-56-178 (radnim danima od 10–12h, pon, uto, sre 17–20h, četvrtkom 18–20h)
Ženske organizacije iz Mreže „Žene protiv nasilja“ (u različitim gradovima Srbije)
Spisak sa kontaktima: www.zeneprotivnasilja.net
Policija — 192 (dostupna 24h dnevno; prijave se beleže u elektronske evidencije)
Ne smemo dozvoliti da se nasilje sakriva iza ublaženih izraza i zakonskih rupa. Svaka priča, svako svedočenje i svaka hrabrost da se progovori vredni su da ih čujemo, podržimo i zaštitimo.
Foto: Press Španski Metar