Journal kolumna: DIJETA
Journal kolumna: DIJETA

Journal kolumna: DIJETA

DIJETA

Zvanično je proleće…

Godišnje doba poznato po zaljubljivanju, cvetanju, vrbopucu, lalama, dužim danima, a kraćim suknjama. Beogradske bašte se polako pune, Skadarlija i Zemunski kej su pokoreni hordama turista, ni malo opuštenih roditelja i preopuštene kmekave dece.

Kalemegdanske klupe su prebukirane đacima koji su se sakrili od pogleda i nastavnika kako bi te prve francuske poljupce isprobali ispod tek ozelenelih krošnji. Proleća 1990. na Zemunskom keju na papiru od tek pojedenih girica, jednom Vladi sam napisala: „Srce mi lupa, sunce nas kupa, koja će biti naša klupa?“ Blesavo znam, ali trebalo je hrabro sesti na neku klupu, jer znamo da nakon toga sledi taj veeeeliki poljubac.

Proleće je vreme i za sređivanje.

Iznosimo tanje stvari, bunde i jakne se pakuju u vakum kese, pa ko u kutije, ko pod krevet ili u poslednje police plakara. Da, moguće da one gorepomenute kraće suknje „traže“ i malo tanje noge, znam. Kako sam i mislila, spremni smo i za sunce u očima i treptaje srca i duge šetnje Adom i Kejevima, ali baš za kratke suknje, hmmm…

Reč koja vam prva pada na pamet je DIJETA!

Svake godine isto, zima je za tamne šire stvari, slave, nove godine i Božiće, pa kako krene martovsko sunce, znamo šta nas čeka, zar ne? Neko će izabrati teretanu, neko brzi hod Košutnjakom, neko trčanje Adom, a neko tek par Tibetanaca u kućnoj izvedbi jer kako svi kažu, do ishrane je? Svakako ćete izguglati najnovije tretmane, pribeći onoj hrani koja prija vašem organizmu, jer naučili su nas u 21. veku da moramo „slušati telo“. Ja sam moje odavno poslušala, da, odavno. Pre nekih desetak godina iako prirodno tanka i vižljasta, baš u momentu potpunog emotivnog kolapsa, shvatila sam da mi donji stomak visi i da mi je zadnjica ravna kao kuhinjska ploča. Zamislite, posle tri carska reza i tri trudnoće meni donji stomak visi! Logično da telo moje građe, vižljaste i koščate ne može imati gluteus kakav imaju one kojima se divim danima na Instagramu.

Ne lezi vraže, moj mozak govori da sve to može bolje.

Ishranu menjam, proteinska je moj fazon! Teretana svaki dan, velike težine su zakon za mišićnu masu. Gutam mesecima gomile tableta, po savetu nutricioniste i trenera, ustajem na vreme, ležem kao da radim u pekari tačno u 22h. Nedeljom ubacujem i trčanje, ja koja se saplićem o rođene noge. Kupujem opremu za merenje pulsa, potrošnju kalorija, proteine i suplemente kojima se više ni imena ni funkcije ne sećam.

Ali, znam, ako već nisam mogla da budem najbolja supruga, a zato sam jelte i smenjena sa te funkcije, biću najboooolja verzija sebe! Rezultati nisu izostali, na stomaku ste mogli golim okom izbrojati šest pločica, ruke su mi dobile oblik tamnoputih sprintera, a gluteus je dobio novu dimenziju. Međutim, osećala sam se ISTO!

Hranila sam se zdravo, spavala sam osam sati, trenirala sam redovno, imala sam vidljive rezultate. Danima sam se pitala u čemu je problem. Da, čitala sam gomile self help knjiga, motivisala sam sebe da guram dalje. „Guram dalje“, dalje od čega? Guram šta? Pobogu meni će život proći u guranju? Gurala sam trudnoće, gurala sam majčinstvo i karijeru, gurala sam i brak, šta ja više GURAM?

I probudila sam se, zgodna, zategnuta, zdrava, nezadovoljna.

Nezadovoljna čime, zapitah se? Vezala sam pertle, sećam se bila je nedelja, dan za trčanje. Krenula sam od kuće ka Košutnjaku, namestila sam sat za brojanje kilometara i pulsa, međutim… Na pola puta počela sam da plačem, glasno, nezaustavljivo, bez stida. Verujem da su ljudi oko mene mislili da sam dobila neku strašnu poražavajuću vest, nisu me gledali direktno, već onako kriomice sažaljivo. Istina je da ja i jesam dobila vest, da, u tom momentu delovala je potpuno strašno, no kasnije je bila ozdravljujuća i najsjajnija u mom životu. Nastavila sam da trčim, polako, kao da se pozdravljam… i jesam, govorila sam poslednje zbogom – SEBI.

U ponedeljak sam prvi put otišla na terapiju.

Ah, koliko sam bežala od toga! Znala sam da sve mogu sama, pa sama sam se i rodila zar ne? Takođe sama sam donosila loše odluke, a one su imale svoje posledice, koje ću dakle rešiti SAMA. Negde na pola puta između trbušnjaka, gluteusa i suza na sred trkačke staze shvatila sam da mi možda treba prava dijeta. Dijeta za koju vam ne treba frižider, kuhinja, nutricionista niti tegovi. Ako ste ikada istraživali reč dijeta znate da na starogrčkom znači ŽIVOTNI STIL.

Da li je moj životni stil dizanje tegova, pet balansiranih obroka i iščitavanje hiljada strana o sastavu mišića?

Da li mi je godinu dana iscrpljujućih treninga pomoglo da se osećam bolje ili boljom? Naravno, ne. Da li je to što mi je kupaći stajao kao na isklesanoj skulpturi garantovalo emotivni mir ili onu najslavniju rečenicu „zavolite sebe“? Nikako. Moja dijeta je bila potpuno pogrešna, jer se nisam obratila pravom nutricionisti. Meni je sve vreme trebala specifična ishrana, uzdržavanje OD LJUDI KOJI MI NE PRIJAJU!

Dok sam podizala tegove, trebalo je da podignem granice, dok sam trčala sumanuto po šumi, samo je trebalo da pobegnem od emotivnih vampira, dok sam proždirala kilograme bifteka i ćuretine, jedino je trebalo da prestanem da gutam tuđe negativnosti. Sve vreme sam hranila telo, a izgladnjivala dušu. Malo po malo, naučila sam, da ne moram da slušam sa kim spava moj bivši, koju je torbu kupio novoj devojki, da me ne zanima ko je koga u gradu prevario, ko se (jaooo užas, ali malo i baš super) razvodi, a pogotovu da ne moram da budem tamo gde mi se neće.

Naučila sam za kratko vreme da se okružim kvalitetnim ljudima.

Da slušam neke lepe priče o uspehu, a usput su se putevi sami otvarali. I dalje sam više koristila stepenice, jer sam skontala da liftovi vode brzo i gore i dole, ali ne u svrhu gluteusa, već duše. Da, prestala sam da sumanuto treniram i kupila sam psa. Jedem šta mi se jede, pijem koliko mi prija, idem u duge šetnje sa mojim psom. Donji stomak visi, zadnjica je kao zid ravna i fino mlohava, ruke? Koga je zaista briga za to? Mene više ne, mojoj deci zaista ne smeta, pas je zadovoljan, a ja, ja blistam. Pišem neke divne priče, slušam ljude koji imaju nešto i za reći, hranim se samo kvalitetnom „hranom“, to je moj novi životni stil! I VOLIM, ono pravo prolećno obuzimajuće!

Poslušajte me i javite mi rezultate, ovog proleća primenite tu fenomenalnu dijetu, u kojoj je jedino bitno da ne konzumirate ono što vam ne prija!

Vaša,

J

Stavovi i mišljenja autora izneseni u autorskim kolumnama ne odražavaju stav i mišljenje cele Journal redakcije.
Učitati još
Zatvori