Momak iz „kruga dvojke“ – Stefan Tošović
Momak iz „kruga dvojke“ – Stefan Tošović

Momak iz „kruga dvojke“
– Stefan Tošović

Gde su realne granice „kruga dvojke“ i ko sve u njemu živi – neka su od najčešćih pitanja. Ipak, „krug dvojke“ odavno više, a možda i nikada, nije pitanje teritorije, već pitanje moralne etike i zdravorazumskog promišljanja ljudi koji taj krug dosledno žive. „Krugovi dvojke“ postoje i u Nišu, Valjevu, Užicu, Čačku, u svim gradovima. Ali je tih ljudi sve manje. Sa  uglednim novinarom i urednikom BizLife-a, koji iza sebe ima rad u svetskim publikacijama, ali i osnivačem bloga Akcijanje, Stefanom Tošovićem, vozimo se tramvajem broj 2 i razgovaramo o mitologiji čuvene rute u centru Beograda.

|| Hajde da demistifikujemo pojam „kruga dvojke“?

Gotovo svaka evropska prestonica ima svoj „krug dvojke“. Taj krug je karakterisričan po sastavu ljudi koji ga čine. To su autentični predstavnici jednog grada, koji ne podležu nijednoj globalnoj klasifikaciji. Poštuju istorijsko, kulturno i sportsko nasleđe svog grada, čuvaju ga od zaborava i svojim dobrim delima prenose na mlađe generacije. Čovek ne može da bira gde će se roditi, ali može da bira kako će živeti. S tm u vezi, svako ko u svom gradu pronalazi ljubav, insipiraciju, srce, dušu i radost, svako ko ga živi i konzumira na afiramtivan način, može postati deo ovakvog kruga, bez obzira na adresu stanovanja zavedenu u ličnim dokumentima. Sredina koja nema ovakav krug, ili ga je iz nekog razloga degradirala ili uništila, teško da se može nazvati gradom.

|| Ko su ljudi iz „kruga dvojke“ i gde su oni danas?

Za razliku od pripadnika nekih drugih krugova, predstavnicima „kruga dvojke“ je jako bitan NAČIN. Način na koji žive, razmišljaju i ophode se prema sebi i drugima, ali i na koji realizuju svoje ideje. Bilo da se obraća komšiji, trgovcu, studentima ili radi nešto što ima veze sa širom zajednicom. Pripadnik „kruga“ nastoji da to uradi džentlmenski, prosvećeno, duhovito i opozitno brzopletosti i površnosti. Bira sredstva, ne opravdava ih ciljem. Radi stvari tako da ne zadovolje samo svoju svrhu i namenu, već da budu i prijatne za čula. Oni se danas bave umetnošču u Parizu, ugostiteljstvom na Baliju, proizvodnjom peciva u Melbrunu, informatikom u Oslu… Oni koji su ostali ovde žive ispod radara, okrenuti porodici, čekajući da ulove što više osmeha unuka i pročitaju im priču iz knjige. Mimo toga, ne treba im mnogo. Poneki krug Vespom kada se po trotoaru razlije sunce i pokoja šala na sopstveni račun.

|| Šta ti je odrastanje u „krugu“ donelo, a šta uskratilo?

Odrastanje u „krugu dvojke“ mi je donelo upoznavanje i razmenu sa ljudima od kojih se ima šta naučiti. Obavezalo me je da budem informisan, edukovan, emancipovan i svoj. Dalo mi je širinu i osećaj za bunt sa razlogom. Omogućilo mi je da sa svojim društvom počnem da konzumiram noćni i klupski život pre naših ortaka iz drugih delova grada. Nama je sve bilo nadohvat ruke. S druge strane, bavljenje karateom i fudbalom iniciralo je da naš grad prođem uzduž i popreko, da redovno izlazim iz „kruga dvojke“, od Vidikovca do Karaburme. S tim u vezi, nisam ostao uskraćen za upoznavanje sa ostatkom Beograda. Naprotiv, imao sam i imam prijatelje sa svih opština i mogao bih reći da poprilično dobro poznajem našu prestonicu i njene kvartove

Stefan Tošović

|| Tri uspomene koje pamtiš i danas?

Pamtim prvi poljubac u školskom dvorištu i jedan malo sočniji u Pionircu. Konobara Miću iz restorana „Pod Lipom“, koji me je naučio kako se špageti, po bontonu, jedu korišćenjem kašike i uvrtanjem viljuške. Taj Mića je, kada bi moja mama ulazila u restoran, umeo gostima da kaže: „Izvinite, ušla nam je jedna dama, moraću prvo nju da uslužim“. Pamtim skejtere i bmx bajkere koji su u Dalmatinskoj ulici, kod kafića Idiot, izvodili svoje trikove. Pamtim rampu za skejt na Stadionu Tašmajdan. Tu sam prvi put video lika sa dredovima. Pamtim ćevape kod „Nišlije“ i Parisku tortu kod „Petkovića“ Pamtim blejanje po krovovima Palasa, kao i iza trafike kod Ateljea 212, gde smo sretali Preleta.

|| Da li mlađe generacije razumeju značaj „kruga dvojke“?

To zavisi od roditelja, učitelja i starijih Beograđana. Ako oni, iz nekog njima važnog razloga, mlađima budu govorili šta je „krug dvojke“ i zbog čega bi trebalo da ih se tiče – klinci će ga razumeti. Ako ne bude imao ko o tome da im govori, ne bi bilo logično očekivati da će ih interesovati nešto što nije pragmatično, profitabino, brzo, svrsishodno i interaktivno. Mada, nije isključeno da će hipsterska struja, u želji da se razlikuje od drugih, imati interes da se upozna sa „krugom dvojke“, kao što vidi interes u tome da čita magazine i sluša ploče.

|| Danas ne živiš u „krugu dvojke“ ali i dalje živiš „krug dvojke“, zar ne?

To je pitanje stava i svesti koju negujem. To je moj Demijurg i ne napuštam ga gde god se zapatio. „Krug dvojke“ je duhovna interpretacija. S druge strane, fizički, trenutno sam na deset minuta hodom od Tašmajdanskog parka. Roditelji su mi i dalje na Baniji, ispod Kopitareve gradine, gde sam odrastao, a redakcija u kojoj radim je u centralnoj gradskoj ulici. Reklo bi se da sam i dalje u igri (smeh).

Foto: Jelena Dragutinović Džela

Učitati još
Zatvori