Mara Prohaska Marković, Marko Grba Singh i Igor Stanojević za Journal: Kakav je Beldocs nekada bio i gde je sada
Mara Prohaska Marković, Marko Grba Singh i Igor Stanojević za Journal: Kakav je Beldocs nekada bio i gde je sada

Mara Prohaska Marković, Marko Grba Singh i Igor Stanojević za Journal: Kakav je Beldocs nekada bio i gde je sada

Kako se ovogodišnji Beldocs privodi kraju, puni smo utisaka. Između najnovijih dokumentarnih ostvarenja, fantastičnog lokalnog programa i raznovrsnoj selekciji, seli smo da popričamo sa onima koji su uz Beldocs od samog početka – pre osamnaest godina. Direktorka festivala Mara Prohaska Marković, umetnički direktor festivala Marko Grba Singh i selektor Igor Stanojević nas uvode u priču kakav je Beldocs nekada bio i gde je sada. Pored toga, razgovaramo o tome zbog čega je dokumentarni film poseban žanr i koji su filmovi na njih ostavili najveći utisak ove godine.

U dokumentarnom filmu život je konstantno prisutan

Beldocs

J _ 01 Beldocs opstaje, transformiše se i raste već 18 godina. Kako ste uspeli da održite srž Beldocsa koji je postojao i na samom početku?

Mara Prohaska Marković: Tokom procesa transformacije Beldocsa od revije filmova do zaista relevantnog mesta za publiku i za autore i filmske profesionalce iz celog sveta, Evrope i iz Srbije, najviše izazova je bilo u domenu stvaranja uslova za taj razvoj. Mislim da nije bilo teško ostati privržen srži Beldocsa jer se zasniva na ideji kreativne dokumentaristike. Iako je i bilo trenutaka kada smo imali neke dileme, uvek smo se vraćali na samu prirodu ove filmske vrste koja se na neki način oslanja na težnje istorijskih avangardi o prevazilaženju granica između života i umetnosti.

Intervju-festival-1
Beldocs, 2025.

J _ 02 Po čemu se dokumentarni film razlikuje od drugih žanrova? U čemu (za vas) leži njegova posebnost?

Mara: Posebnost dokumentarnog filma je višedimenzionalna. Ukratko, kreativna dokumentaristika inspiriše javni dijalog, diskusiju, razgovor, razmenu koji često prevazilaze umetničke, informativne i intelektualne okvire i ulaze u sferu razvoja ličnosti, somatskih afekata, preispitivanja i suočavanja sa sobom i sa aktuelnim izazovima sveta u kome živimo. 

J _ 03 Kako ste uspeli da Beldocs pretvorite od lokalnog festivala do festivala koji posećuju najveća svetska imena? 

Igor Stanojević: Na to pitanje nema lakog i upotrebljivog odgovora. Ključ je u ozbiljnom, temeljnom i odgovornom dugogodišnjem radu i naravno u viziji toga kakav bismo festival i sami želeli da posetimo. Poslednjih godina smo uspeli u tome da izgradimo reputaciju kao festival koji filmski autori vole, kao mesto gde velika imena svetskog filma i autori na samom početku svoje karijere mogu da se susretnu na ravnoj nozi. Sve to potiče od toga što i mi sami volimo i stvaramo filmove, a to se, očigledno, oseti.

Mara-Marković-festival
Mara Prohaska Marković

J _ 04 Kao selektor festivala, šta Vam najviše zapadne za oko kada birate filmove? 

Igor: Kao što svaki posetilac Beldocsa već zna, na našem programu nalaze se filmovi zaista sasvim, sasvim raznorodnih estetika. Ono što je važno pre svega jeste da neka estetika postoji i da je ona idealno po svojoj prirodi filmska. To zvuči kao nešto očigledno, ali ovom opisu danas odgovara relativno mali procenat filmova. Meni je lično najvažnije da film poseduje snagu neke vrste, da je napravljen sa osetnom strašću, željom i smislom, ali i umećem. Takođe se često zapitam da li se radi o filmu koji zavređuje da bude prikazan na velikom platnu. Treba poštovati svakoga ko u ovim vremenima izdvoji novac i vreme i potegne put bioskopa. Ne bi bilo red da tamo zatekne nešto razočaravajuće.

Beldocs-Igor-Stanojevic
Igor Stanojević

J _ 05 Šta svaki zaista dobar dokumentarni film ima zajedničko?

Marko Grba Singh: Ono što dokumentarni film mora da poseduje da bi bio kvalitetan, nezavisno od žanra, stila i senzibiliteta jeste istinitost i životnost. U dokumentarnom filmu život je konstantno prisutan. Za razliku od igranog filma u kojem se stvarnost daleko više prilagođava kameri, u dokumentarnom filmu kamera se prilagođava stvarnosti. Na autoru je da radeći na svom filmu izbegava brojne zamke kao što su eksploatacija likova, manipulacija istinom, moralni odnos prema subjektu kojeg snima ili temi koju obrađuje i ponajviše izbeći da film postane propaganda.

Smatramo da autori koji dolaze kod nas na festival sa velikim uspehom kreiraju svoje filmove i imaju određenu dozu zdravog bunta prema svetu oko sebe. Ono što takođe nije zanemarljivo, a često se pogrešno razume ili pogrešno interpretira, jeste da dokumentarni film treba da ima određenu dozu aktuelnosti. Ne u smislu da slepo prati tokove iz sadašnjosti, već da na pametan način spaja lično sa univerzalnim.

J _ 06 Kako biste ukratko opisali ovogodišnji Beldocs program?

Marko: Mislim da imamo jako bogat program, jako raznovrsan što je uvek bitno zbog različitih senzibiliteta naših gledaoca. Domaća selekcija je jača nego ikada i to mi je posebno drago jer naši autori rade u jako teškim uslovima i ne zaslužuju takve uslove. Oni nas predstavljaju u svetu na jedan divan, pozitivan način i potrebna im je podrška svake vrste. Što se tiče međunarodnih gostiju imamo dosta debitanata koje takođe podržavamo i otkrivamo publici. Međutim, dolazi nam i nekoliko jako velikih imena kao što su Goran Olson i Ben Rivers. Nažalost imamo i dva In Memoriam programa. Jedan je posvećen Dejvidu Linču a drugi Tomasu Hajzeu, jednom od najvećih evropskih dokumentarista svih vremena.

Marko Grba Singh
Marko Grba Singh

Beldocs 2025 • Njihova preporuka:

Mara Prohaska Marković

  • Kako pronaći devojku u Kini: od kineske rediteljke Vajolet du Feng, ovo je nestvarno slojevit film o veoma važnim temama ispričanim na veoma zabavan i duhovit način. Film pokreće interesnatna pitanja o tome kako kultura, tehnologija i politika oblikuju načine na koje se zabavljamo i pronalazimo ljubav. Relaksirano posmatramo tenzije savremene Kine: između autentičnosti i obmane, muškaraca i žena, pojedinca i društva, svakodnevnog života i politike. Pristup rediteljke je fascinantan. Reflektuje nežnost u odnosu sa ljudima, bez trunke osuđivanja, i, očigledno, spremnost da se premoste sopstvene predrasude da bi se pošteno prikazale druge persperktive i važnost prevazilaženja podeljenosti svake vrste. 
  • Priče o zvezdama Vilfreda Baka: otkriva mudra kazivanja naroda Kri koji su generacijama neiscrpnu inspiraciju pronalazili u noćnom nebu. Vilfred Bak je jedan od vodećih kanadskih edukatora u oblasti nauke upravo zbog svog nesvakidašnjeg pristupa bogatoj riznici znanja predaka starosedelačkog naroda kome i sam pripada. Ovo je retko viđena perspektiva astronomije i kosmologije, istovremeno i prva projekcija umetničkog rada u kupoli u našem gradu.  Mnogo smo uzbuđeni zbog nove saradnje sa Palatom nauke u čijem Planetarijumu će ovo imerzivno iskustvo biti dostupno našoj publici.
  • Park Vorena Elisa: topla priča o poznatom australijskom muzičaru, najbližem saradniku Nika Kejva. Umetnikov život je predstavljen kroz proces stvaranja, talenat koji je vanvremenski i transgeneracijski, ali i kroz neobičan podstrek inicijativi spašavanja životinja od ljudi u Indoneziji. Reditelj prati Vorenov put u Sumatru na zemlju koju je kupio za utočište za divlje životinje koje su zlostavljane i krijumčarene, a kojim upravlja jedna sjajna žena. Film je inspirativan podsetnik koliko je moguće postići u zajedništvu, saradnji i u otvaranju prostora za eksperimentisanje.
Beldocs-preporuka-1
Priče o zvezdama Vilfreda Baka
Beldocs-preporuka-2
Park Vorena Elisa

Igor Stanojević

  • Sirens Call: Ovaj hibrid psihodelije, naučne fantastike i dokumentarnog filma jedan je od najekstravagantnijih filmskih prikaza marginalizovanih zajednica do sada viđen. Obojen žarkim neonom i blacklightom, portret zajednice sirena baca novo svetlo – bukvalno – na istinsku širinu lepeze ljudskih identiteta.
  • 2000 Meters to Andriivka: Oskarovac Mstislav Černov postavlja nas na bojno polje današnje Ukrajine i prikazuje proces oslobađanja Andrijevke vojnim sredstvima. Dokument od neprocenjive vrednosti, koji iz prvog lica i sasvim neposredno prikazuje sve užase i trijumfe rata.
  • Simon i Marian: Simon umire od neizlečivog raka, a ovaj neverovatni film prati poslednje leto koje će on i njegova supruga Marian ikada podeliti. Tonom koji je elegičan, miran i delikatan, kanadski dvojac Latulip/Furnije ove najteže trenutke prikazuje stavljajući na prvo mesto lepotu postojanja.
Dokumentarni-film-1
2000 Meters to Andriivka
Dokumentarni-film-2
Sirens Call

Marko Grba Singh

  • Izum/Invention: Kroz spoj fiktivnog života glavne junakinje i dokumentarnih porodičnih arhivskih snimaka film istražuje proces tugovanja nakon smrti roditelja, kao i transgeneracijske traume i balast koju roditelji prebacuju na svoju decu. Istovremeno razotkriva kako u doba post-istine teorije zavere mogu postati utešan okvir za nadoknađivanje gubitka.
  • Bogankloh: Eksperimentalni film o Džejku Vilijamsu, čoveku koji živi sam u prirodi već više od dve decenije. Njegov način života je dijametralno suprotan svakodnevnom životu ljudi u 21. veku, Džejku vreme protiče na potpuno drugačiji način nego nama koji smo već ovisnici o internetu i pametnim telefonima. Posebnu pažnju obratite na scene sa pevanjem koje su fantastične.
  • Pejzaž i bes/The Landscape and the Fury: Pejzaž i bes je potresan, atmosferičan dokumentarni film koji nas uvodi u svakodnevicu ljudi na granici BIH i Hrvatske, gde se prošlost rata prepliće s dramom izbeglica današnjice. Kroz pažljivo posmatrane trenutke Velike Kladuše i okoline tokom četiri godišnja doba, autorka oslikava i najhumanije i najgore ljudske osobine u scenama tuge, bola, sreće i solidarnosti.

 

The Landscape and the Fury
Bogancloch-Beldocs
Bogancloch

Foto: Beldocs

Učitati još
Zatvori