

Nova horor serija „It: Welcome to Derry“ preti da će postati jedna od najgledanijih – pogledali smo prvu epizodu i donosimo utiske
U književnom univerzumu Stephena Kinga, zlo nikada ne nestaje. Zlo menja svoj oblik, lokaciju i generaciju. Od Carrie i The Shining, preko Pet Sematary, pa sve do It, King je sagradio mitologiju Amerike u kojoj je svaka ulica potencijalno ukleta, a svaki lik dovoljno ljudski da ga zlo prepozna kao metu. Taj svet sada dobija novi sloj kroz seriju It: Welcome to Derry, koja od 27. oktobra dostupna je na platformi HBO Max. Nakon ekskluzivnog intervjua sa Markom Ruffalom, pogledali smo prvu epizodu horora koji obećava i donosimo utiske.

It: Welcome to Derry – serija koja stvara novu vrstu jezivosti
Nastala kao svojevrsni prequel filmskog dua It (2017) i It Chapter Two (2019), serija se vraća nekoliko decenija unazad, u pedesete godine prošlog veka, u vreme kada je Derry još izgledao mirno. I baš zato deluje još uznemirujuće. Reditelji Andy i Barbara Muschietti, zajedno sa Jasonom Fuchsom pokušali su da stvore novu vrstu jezivosti. Onu koja počiva na postepenom osećaju da se u ovom gradu nešto ne uklapa.
Već u prvoj epizodi vidljivo je da Welcome to Derry pored horora postaje i studija američkog društva u kojem se pod nasmejanim fasadama skriva sistemska nepravda, strah i potisnuto nasilje. Derry je, u tom smislu, samo metafora. I to možda Kingova najtačnija. U središtu priče nalaze se novi likovi, od kojih nijedan ne deluje slučajno postavljen. Svaki od njih nosi sa sobom deo istorije, porodične tajne i onu specifičnu ranjivost koju King uvek koristi kao ulaz za nadrealno.
Gde je Pennywise?
Estetika serije kreće se na tankoj liniji između nostalgije i nelagode. Kamera, osvetljenje i scenografija pažljivo grade svet u kojem su boje prigušene, a svetlost uvek nekako sumnjiva. Muzika se ne oslanja na tipične horor motive, već na suptilne disonance. Taj momenat daje seriji atmosferu koja više podseća na melanholični triler nego na klasični horor.
Najveće iznenađenje jeste koliko se Welcome to Derry trudi da ne zavisi od klauna koji je sve započeo. Pennywise se, naravno, oseća u vazduhu — u načinu na koji se deca smeju, u pogledu odraslih koji izbegavaju da govore o prošlosti, u samom tonu naracije — ali serija zasad ne koristi njegovu prisutnost kao oslonac, već kao senku. Time uspeva da zadrži napetost i bez ijedne eksplicitne scene (očekivanog) protagoniste.
Krajnji zaključak…
U prvoj epizodi posebno se ističe ritam pripovedanja. Tempo je sporiji nego što bi se očekivalo, ali s razlogom. It:Welcome to Derry pažljivo sadi seme paranoje, poziva da se pogleda još jedna scena — i još jedna, dok se ne shvati da se ništa zapravo ne razume do kraja. Upravo u toj magli, serija pronalazi svoj identitet.
Ako su filmovi It bili o grupi dece koja se suočava sa zlom spolja, ova serija je o zlu koje raste iznutra — iz ćutanja, sramote i istorije. I to je ono što je čini daleko mračnijom.
It: Welcome to Derry je, barem po prvoj epizodi, uspela da ponovo oživi Kingov svet bez kopiranja. Stvorila je novo poglavlje koj se radujemo da odgledamo u celosti.






