

Legendarni Park Hyatt Tokyo ponovo će dočekati goste 9. decembra 2025. godine, nakon više od godinu dana potpunog renoviranja. Smešten na poslednjim spratovima čuvene zgrade Shinjuku Park Tower. Ovaj hotel je od svog otvaranja 1994. godine postao sinonim za diskretni luksuz, besprekornu uslugu i nenadmašan pogled na tokijski horizont, pa čak i planinu Fudži u vedrim danima.
Renoviranje, koje je povereno pariskom dizajnerskom studiju Jouin Manku, nije imalo cilj da menja identitet hotela, već da ga osveži i prilagodi savremenom gostu. Enterijer je sada topliji, sa mnogo prirodnog drveta tekstura i prigušenih tonova koji čuvaju prepoznatljivu eleganciju prostora. Broj soba je smanjen sa 177 na 171, čime je svakom gostu omogućeno više komfora i privatnosti. Dok su predstavljene i nove kategorije apartmana, poput luksuznog Park Suite.
Restorani i barovi hotela, među kojima se posebno izdvaja francuski bistro Girandole by Alain Ducasse, takođe su doživeli redizajn. Bez gubitka autentične atmosfere po kojoj su bili poznati.
Lost in translation
Ipak, ono što Park Hyatt Tokyo čini istinskom kulturnom ikonom jeste njegova filmska istorija. Upravo u ovom hotelu sniman je kultni film Lost in Translation. Scene iz hotela, posebno iz prepoznatljivog New York bara na 52. spratu, postale su simbol melanholije, usamljenosti i urbanog glamura Tokija. Film je od Park Hyatta stvorio svojevrsno mesto hodočašća za filmofile i putnike koji traže onaj pogled na grad i onu atmosferu između tišine i svetlosti, prisutnosti i distance.
Odnos između filma i hotela prevazilazi puku filmsku kulisu. Park Hyatt je u filmu postao metafora za susret dve izgubljene duše u prostoru koji je istovremeno luksuzan i anoniman, intiman i nepoznat. I danas, više od dve decenije kasnije, taj spoj estetike i emocije ostaje deo njegovog identiteta. Nova faza hotela ne briše taj trag. Naprotiv, gradi na njemu, čuvajući duh sofisticirane melanholije koji ga je učinio legendarnim.
Ponovno otvaranje Park Hyatta Tokyo tako ne označava samo povratak jednog luksuznog hotela, već i nastavak dijaloga između filma, prostora i emocije. Onog što čini da mesto postane više od adrese.
Foto: Instagram (@somewhere.media), YouTube