Priča iza divne šibeničke adrese na koju želimo da svratite

Priča iza divne šibeničke adrese na
koju želimo da svratite

Poslednjih godina doživljavamo uzlet male proizvodnje i ručnih radova. Na Journalu vam neretko pišemo o umetnicima, kreativcima i dizajnerima koji su svoju ideju transformisali u inspirativnu priču o originalnosti i uspehu. Pre nekoliko dana predstavili smo vam Paravan, malu dizajnersku prodavnicu i galeriju u Martićevoj ulici, zatim MADE BY kolektiv koji donosi neke od najlepših ručnih radova, a danas vas vodimo u šibeničku ulicu Jurja Barakovića u kojoj se smestio OBRT.

Studio keramike i galerija bila je ideja akademske vajarke, koreografkinje i umetnice Antonije Dorbić koja se nakon više od 10 godina života u Zagrebu vratila u Šibenik i tamo započela malu oazu kreativnosti. Na toj adresi održavaju se manje izložbe i radionice za odrasle i decu, a dinamika studija koja nam je zapela za oko na Instagramu motivisala nas je da Antoniji postavimo nekoliko pitanja.

Kako je uspela da spoji umetnost i biznis – na prvu dva sasvim oprečna pojma, šta sve danas OBRT radi i šta u njemu možemo pronaći, kako možemo kupiti divnu i decentnu, ručno rađenu keramiku, ali i u čemu i sama kao umetnica nalazi dozu inspiracije, donosimo vam u nastavku.

  • Možeš li nam, za početak, ukratko ispričati zašto si pokrenula OBRT i koji je bio prelomni trenutak kad si odlučila da kreneš u to poglavlje?

Nakon mnogo različitih iskustava u radu posle završene formalne edukacije nisam nalazila sebi sasvim odgovarajući način na koji bih ispunjavala svoje interese u poslu, rasla i bila zadovoljna. To je normalan proces sticanja iskustva i logično je da traje neko vreme po izlasku iz škole jer smo u njoj kao u nekom balončiću, učeni znanjima i veštinama usko vezanim za struku koju smo odabrali, bez povezivanja s onim što sledi – kako živeti od toga?!

„Htela sam da postavim igru po svojim pravilima i izgradim svoj svet”

Institucije, pravila i sleđenje tuđih uverenja je ono od čega sam htela da se odmaknem i pokušam da postavim igru po svojim pravilima, izgradim svoj svet, a ne da prihvatam tuđi i pritom se žalim na to kako je on izgrađen.

Iz želje za integrisanjem svojih znanja, talenata, iskustava i interesa kroz koji mogu da delujem u zajednici, otvaram sebi prostor za to, koristim priliku HZZZ-a za samozapošljavanje, uzimam potpore i otvaram Obrt. Kontraintuitivno se taj trenutak dogodio baš u jeku pandemijske krize, ali mislim da su me upravo te okolnosti (otkazivanje projekata i međunarodnih saradnji) gurnule u to da se oslonim na sebe, a ne da čekam promenu spoljnih prilika – npr. freelancer živi od projekta do projekta, često prisiljen da radi i ono što mu ne odgovara zbog finansija, čeka odobrenja projekata, uplate na račun… Sve to je stresno, a meni je važnije da zadržim svoj unutarnji mir, tako da smatram da umesto da pokušavamo da promenimo okolnosti, treba sagledati mogućnosti. Dok je većini rizično da budu preduzetnici, meni se čini mnogo rizičnijim da radite za nekoga i zavisite od njega.

  • Pre nego što si postala vlasnica studija bila si i umetnica i koreografkinja s nizom uspešnih projekata. OBRT je dokaz da si uspela da spojiš svet umetnosti i preduzetništva, ali kako si se snašla u ovom potonjem? Biti umetnica i preduzetnica – dopunjavaju li se te dve stvari?

Preduzetništvo, uz pozitivne strane vremenske i finansijske slobode, uključuje i negativne emocije – strah, neuspeh, neznanje, sram, izlaganje – na šta se treba pripremiti i uzeti u obzir da nas ne bi preplavilo. Iz tog razloga sam potražila pomoć na razne načine – iz straha od poreza i administracije (da nešto ne zeznem jer sam bila potpuna neznalica za to) imam knjigovođu da skinem sa sebe taj teret. Isto tako sam se susrela s mnogo pritiska od donošenja odluka i osećaja samoće pri tome, zato sam upisala mentorske programe koji mi znatno pomažu u nošenju sa svakodnevnim situacijama, planiranjem i postavljanjem ciljeva i uspostavljanjem kontakta sa zajednicom preduzetnica koje se bore sa sličnim ili istim problemima kao i ja.

  • Šta danas sve možemo pronaći u tvom ateljeu, odnosno studiju, a šta nas tek očekuje? Na šibeničkoj adresi već si dve godine s Obrtom – kad se osvrneš, na šta si najponosnija?

Trenutno završavamo ciklus radionica keramike i modeliranja za odrasle i decu, nakon čega sledi pauza od edukativnih programa do avgusta kada će, u sklopu novog projekta koji je sufinansiralo Ministarstvo kulture i medija, u Obrtu biti ugošćeni umetnici različitih disciplina da dele svoje znanje i iskustvo s lokalnom zajednicom. Izrazito sam uzbuđena zbog toga jer je nešto što baš želim za Obrt i Šibenik, a još nisam imala prilike. Isto tako, nešto što je ful novo je Obrtov WEB SHOP koji upravo lansiramo. Završava se već neko vreme i sada su konačno učinjeni i poslednji koraci, tako da od sada možete posetiti i naručiti ručno rađenu keramiku nastalu u Obrtu ovde.

„Najponosnija sam jer su mali koraci doveli do onog u šta želim da se s vremenom Obrt pretvori”

Ne postoji poseban trenutak na koji sam najponosnija jer su mali koraci dovodili do onog u šta želim da se s vremenom Obrt i moj život pretvori. Zahvalna sam na hrabrosti za napuštanje poznatog i ulazak u sve ovo iako, kada bolje pogledam, nisam se ni osećala hrabro nego kao da nemam šta da izgubim – više gubim ako stojim u mestu. Ponosna sam na sedamdesetak polaznika radionica koji su do sada prošli kroz Obrt, na prodajnu izložbu koja je uspešno prošla u saradnji sa SNG-om iz Splita, na kreativne radionice s decom koje sam držala na ostrvu Zlarinu, na plesne projekte s kojima pauziram Obrt – Kopenhagen, Venecija, Zagreb (2022), na edukacije koje sam upisala za dalje ulaganje u sebe. Osim navedenog, još veću zahvalnost imam prema svim ljudima koji su bili tu da podrže ideju u kojoj vide potencijal da je zajedno gradimo.

  • Kako izgleda jedna radionica keramike i modeliranja? Verujemo da mnogi koji žele da se prijave ponekad sumnjaju u svoju kreativnost. Možeš li nam malo približiti ceo koncept?

Dobro pitanje, jer mi često ljudi kažu da ih to zanima i voleli bi da probaju, ali da su potpuni antitalenti. Talenat na ovom nivou apsolutno nije potreban, rad s glinom je vrlo intuitivan i jednostavan ako sledimo neka osnovna pravila. Pitanje je, kao i uvek, koliko će se truda uložiti i koliko ćemo imati sreće prilikom eksperimentisanja s novim materijalom. Uglavnom polaznici sami sebe iznenade onim što naprave, ali ono što im bude najvrednije jeste vreme koje izdvoje za sebe jer je nešto potpuno drugačije od njihove svakodnevice, tako da kažu da im služi kao određena vrsta terapije. Druženje s drugim ženama u mirnom okruženju umetničkog studija, gde urone u fini rad rukama, od koga smo se toliko odvikli. Radionice su strukturirane tako da se upoznajemo s materijalom, osnovnim načinima ručnog građenja keramike, od jednostavnijih do komplikovanijih, modeliranja manje skulpture određene teme, isprobavanje rada na grnčarskom kolu, i na kraju bojenjem i glaziranjem vlastitih radova. Neki polaznici dođu s idejama za izradu, a neki usput traže svoj izraz. Veoma je zanimljivo pratiti proces svakog polaznika i njihove različitosti. Ove radionice su nešto u čemu stvarno uživam i radujem se svakoj od njih.

  • Akademska si vajarka, a kad ne držiš radionice, šta najviše voliš da radiš i u čemu nalaziš inspiraciju?

Kada sama radim s glinom, radim u serijama koje su inspirisane okolinom, prirodnim pojavama, nađenim teksturama i oblicima, rasprostranjenosti svetla i senki na predmetu, odnosima volumena i praznina, formacijama više predmeta koji se igraju s prazninama i puninama u odnosu… Taktilnost predmeta mi je jedna od konstanti – predmeti koji podstiču na dodir, dodir koji upotpunjuje iskustvo s objektom, predmet koji se gleda sa svih strana – svaki novi okret (oko) objekta pruža novi oblik, drugačiju teksturu, novi deo crteža na površini ili neku drugu specifičnost tog predmeta.

Kao i obično, što više ulaziš u materiju, to se otvara više mogućnosti, tako da zaista jedva čekam da otvaram nove fioke, istražujem šta se nalazi u njima i vidim šta ja mogu s tim. Skulpturalnost keramike je nešto što negujem, a čistom vajarstvu sigurno ću se vratiti u nekom trenutku.

  • Nakon više od decenije života u Zagrebu, vratila si se u Šibenik. Znamo da leti vrvi kulturnim događajima, a koliko prilika generalno za umetnike nudi Šibenik i kako si rešila da se vratiš?, a koliko prilika generalno za umjetnike nudi Šibenik i kako je pala odluka na povratak?

Nakon nekoliko događaja koji su mi prodrmali život, bila sam u situaciji da razmislim o svom položaju – želim li da živim u gradu u kom živim? Koliko živim po tuđim uverenjima, a koja su uopšte moja? Da bih utišala šum svog okruženja, otišla sam u Šibenik, i to zimi! Osim što nema puno ljudi po ulicama, nisam ni znala više nikog jer sam kao mala otišla u Zagreb s roditeljima. Period zaceljivanja i ponovnog pronalaska sebe trajao je nekoliko godina, rekla bih skoro do otvaranja Obrta, tako da Obrt obeležava neki novi početak. Šibenik vidljivo raste, razvija i neguje kulturu. Sa Zagrebom još ne može da se poredi, ali mislim da će s nastavkom povratka školovanih i ambicioznih ljudi, podržavanjem vrednih inicijativa i pokretanjem novih, Šibenik zauzeti svoje mesto na kulturnoj sceni. Ja sam još uvek usko povezana sa Zagrebom, gde periodično odlazim da radim na različitim projektima, ali nameravam sve više da ih povezujem sa Šibenikom.

  • Možeš li ipak OBRT zamisliti i u drugim gradovima u Hrvatskoj ili je Šibenik suština cele priče i tu želiš i da ostane?

Mogu ja svašta da zamislim. Obrt mi uglavnom služi baš za to da mi bude baza, nešto čemu se vraćam. Ali ako dođe trenutak u životu da hoću ili moram da promenim mesto življenja, sigurno ću biti spremna na to.

Foto: Antonia Dorbić

Učitati još
Zatvori