

Miuccia Prada je još 2006. godine, u razgovoru sa Ingrid Sischy za Charlie Rose, rekla nešto što će gotovo dve decenije kasnije zvučati kao najava jedne od njenih najdoslednijih modnih opsesija: The skirt for me is like a T-shirt. Dvadeset godina kasnije, ova misao je postala čitava jedna kolekcija. Za proleće/leto 2027. Miuccia Prada i Raf Simons predstavili su 63 looka u kojima je suknja bila jedina konstanta. Nema pantalona, a klasična haljina praktično nestaje iz jednačine. Ostaje suknja, svaki put drugačija – mini, midi, plisirana, A-kroja, ravna, providna, kožna, vunena, ukrašena kristalima ili gotovo potpuno svedena.
Prada je kolekciju opisala kao istraživanje jednog, univerzalnog odevnog predmeta, odnosno pokušaj da se u okviru jedne forme pronađe što više mogućnosti. To je možda najtačniji opis načina na koji Miuccia Prada već decenijama pristupa modi. Njoj su intrigantni komandi koje poznajemo toliko dobro da prestajemo da ih primećujemo, percipiramo i zamišljamo kao novu viziju budućnosti. Ona ih malo pomeri, promeni im materijal, proporciju ili kontekst i odjednom počnemo ponovo da ga uvažavamo.
Još 2004. godine Prada je pokrenula izložbu Waist Down, posvećenu najznačajnijim suknjama koje je Miuccia Prada kreirala od 1988. godine. Izložba je počela u Prada Epicenteru u Tokiju. A zatim je putovala u Šangaj, Njujork, Los Anđeles i Seul. Sama činjenica da je Prada organizovala međunarodnu izložbu posvećenu jednom odevnom predmetu dovoljno govori o njegovom mestu u istoriji kuće. A taj arhiv nije naročito miran. Miuccia Prada nikada nije imala potrebu da suknju učini lepom na konvencionalan način. Njene kreacije neretko donose nelagodu, humor, ironiju ili neočekivanu kombinaciju materijala. U tome je možda i tajna Prada suknje – dovoljno obična da može da podnese gotovo bilo kakvu ideju.









Setimo se, recimo, proleća 1996. i kolekcije koja je kasnije ostala upamćena kao ugly chic.
Paleta maslinaste, senf, braon i avokado zelene, zajedno sa naizgled nespojivim kombinacijama, tada je išla direktno protiv konvencionalne ideje o tome kako luksuzna moda treba da izgleda. Nekoliko godina kasnije, proleće 2000. donelo je kožne suknje, printove sa karminima i estetiku koja je klasičnu garderobu pomerala prema nečemu mnogo ekstravagantnijem, bez gubitka svakodnevne nosivosti. Vogue je kolekciju opisao kao svojevrsni ABC of fashion.
A onda dolaze banane, kristali, sport, plastika, najlon, plisiranje i svi oni trenuci kada je Prada uspela da od suknje napravi nešto što je teško objasniti bez fotografije. Među najzabavnijim primerima je svakako towel skirt model iz 2020. Na reviji je bila uparena sa jednostavnim pletenim topom i mokasinama, pa je ceo izgled delovao logično. Zanimljivo je da je upravo ta suknja kasnije postala važna fusnota u priči o Balenciaginom modelu iz 2023. godine. Kada je Demna predstavio svoju verziju suknje koja je zaista izgledala kao peškir, internet je reagovao kao da je luksuzna moda upravo otkrila kupatilo. Prada je, međutim, tu teritoriju već istražila tri godine ranije. Zato je revija za sezonu SS27 intrigantna poput kakvog sažetka svega što je Miuccia sa suknjom radila pre. Na pisti se pojavljuju stroge wrap forme, plisirane i providne suknje, modeli sa kristalnim cvetovima, sirovi vuneni rubovi, koža, PVC, svila i tkanine koje menjaju utisak u zavisnosti od svetla i pokreta.










Foto: Launchmetrics




