Dolazak u drugi grad podrazumeva ponovno upoznavanje. Učenje novih ulica, pronalaženje prečica, pinovanje lokala za jutarnju kafu u kojem ćete se osećati domaćinski, znate ono: kao kod kuće. I ljudi zbog kojih će vam novi grad vremenom postati blizak. Taj proces ponovnog zaljubljivanja događa se polako, kroz male rituale i trenutke koji se gotovo neprimetno pretvore u deo svakodnevice. Za Ivu Chu, jedno od takvih mesta je Dorćol. Pre mnogo godina, kada je prvi put došla u Beograd, upravo je ovde imala priliku da se sretne, kako i sama voli da kaže, sa onim najboljim što grad ima da ponudi . Od tada je Dorćol ušao pod njenu kožu, a ljubav prema ovom delu Beograda traje godinama kasnije. Ceo jedan ekosistem ljudi koje voli i odnosa koje neguje danas živi upravo ovde. Neretko u susretima koji se ne zakazuju.
U ovoj epizodi serijala Urbane priče powered by MINI, razgovaramo sa Ivom Chu o Dorćolu, ličnim mapama grada i mini putovanjima koja joj uvek izmame osmeh.
Kakva urbana mesta voliš u Beogradu?
#MINIwashere
Kada govorimo o urbanim mjestima u gradu koja su neka moja preferenca, rekla bih da su to mjesta koja su odrasla, organska i neprskana. Pa tako za svakodnevnu jutarnju kafu biram Mika Bar. Za ručak, koji vrlo često postane večera, Saša Bar. I Vruć vetar za nešto tako između.
Koja plejlista te „vozi“?
Imam dvije pjesme koje neizostavno uvijek slušam kada god odlazim na neka svoja mini-putovanja. Prva je pjesma jednog alžirskog pjevača čije ime ne znam izgovoriti, a nije baš zgodno ni da pjevam tu pjesmu. A druga je jedna francuska pjesma koju uvijek vežem za jedno mini-kabrio iskustvo koje sam imala u Sarajevu sa jednom svojom tamošnjom prijateljicom.
Šta ti izmami osmeh?
Osmijeh uvijek i neizostavno izmami putovanje. I kada kažem putovanje, mislim na putovanje na četiri točka.
Koje su tvoje preporuke za vikend beg?
#MINIgetaway?
Preporuke za mini-vikende ovog puta vam neću otkriti sada. Njih morate pronaći na MINIvodiču.
Foto: Ljubo Ašćerić
