

Živimo u vremenu u kojem gotovo sve želimo odmah. Informaciju, odgovor, promenu, rezultat. Priroda, međutim, dok stvara, ne žuri. Ona ima svoj ritam. Za ono što priroda oblikuje često je potreban dug period koji čovek teško može i da zamisli. Voda je jedan od najlepših primera.
Kada otvorimo flašu, susrećemo se samo sa jednim trenutkom njenog mnogo dužeg prirodnog puta. Mnogo pre toga voda prolazi kroz različite geološke slojeve, dolazi u dodir sa stenama i tokom vremena prirodno dobija svoj sastav. To se ne događa odjednom. VREME OBLIKUJE.
Ali ono što je tokom vremena nastalo potrebno je i sačuvati. Tu dubina ima posebno značenje. Neke vode svoj dugi prirodni put nastavljaju duboko ispod površine, u prirodno zaštićenim podzemnim sistemima, odvojenim od neposrednih uticaja sa površine. VREME OBLIKUJE, DUBINA ČUVA.

Zato dubina nije važna samo kao broj.
Važno je i šta je priroda na toj dubini stvorila i sačuvala. Što više upoznajemo prirodu, sve više primećujemo da neke njene zakonitosti prepoznajemo i u sopstvenom životu. Za poverenje je potrebno vreme. Znanje se stiče postepeno. Dobri odnosi rastu kroz zajedničko vreme i razumevanje. Karakter se gradi godinama. Neke od najvrednijih stvari jednostavno imaju svoj ritam. Možda nas priroda upravo zato podseća da ono što zaista vredi traži vreme. I da ono što je zaista važno ponekad ne možemo razumeti na prvi pogled.
Ponekad je potrebno vreme. A ponekad je potrebno pogledati dublje.
U Banji Vrujci, na dubini od 605 metara, nalazi se prirodno zaštićen arteški sistem. Tih 605 metara ne govore celu priču o vodi. Ali govore nešto važno o prirodnom okruženju u kojem je ona čuvana pre nego što je stigla do nas.
VODAVODA
IZ DUBINE. IZVOR SKLADA.
Foto: PR




