

Millennial green i millennial blue nisu toliko trendovi boja koliko su zapravo dve različite vrste raspoloženja koje su fokusirane na estetiku kasnih 2010-ih i ranih 2020-ih. Kao da su ljudi, umorni od istih vizuelnih kodova, počeli da traže način da ponovo osećaju nešto kroz enterijere, odeću, feedove i kafiće u koje ulaze. Boja je tu samo najbrži okidač, nešto što ne treba objašnjavati.

U početku beše millennial pink
Millennial pink je već odradio svoje. Bio je mekan, pomalo ironičan, dovoljno neutralan da ga svi mogu prihvatiti bez previše pitanja. Imao je u sebi taj trenutak kulture gde je sve moralo biti ugodnije nego što je stvarno bilo. Ta pink estetika je bila svojevrsni filter za stvarnost. U restoranskom dizajnu i lifestyle estetici to je značilo – topli zidovi, terrazzo, zlatne slavine koje izgledaju kao da su tu više zbog fotografija nego zbog funkcije i svetlo koje uvek izgleda kao zalazak, čak i u podne.

Millennial blue
Zatim je internetskom establišmentu i to dosadilo i okrenuo se u drugom smeru – onom autentičnom. Ta reč je preplavila sve (i vrlo brzo izgubila potpuni smisao), ali se zadržala u načinu ponašanja.
Ljudi su se zasitili umirujućeg, pasivnog vizuelnog jezika. Kao reakcija dolazi nešto puno tvrđe, direktnije i manje dizajnirano da se svima svidi – millennial blue. Ne pastel, ne navy koji je siguran i corporate, nego ona električna, ponekad Yves Klein varijanta plave koja izgleda kao da ne pokušava biti ugodna nego prisutna. To je boja koja postoji i izaziva reakciju.

Ta plava ima drugačiju energiju u prostoru. Ako pink govori ostani malo, biće ti ugodno, blue govori pogledaj ovde. U restoranima to znači manje neutralnog backgrounda i više odluke. Zid više nije samo pozadina za tanjir nego deo iskustva koji ga može i nadglasati. U digitalnom kontekstu je ista situacija – plava je postala način da se nešto izdvoji iz beskonačne sive mase sadržaja. U domovima? Apsolutni statement.

Millennial green
Osim ove plave za koju su svi tvrdili da je definitivno boja jedne generacije, pojavila se i boja millennial green. Odjednom je sve preplavila ta nijansa zelene. Možemo je opisati kao neki miks maslinaste, pastelne, pistać, matcha… Nijanse koje izgledaju kao da su već malo izbledele pre nego što su uopšte stigle u prostor. Možda je baš zato toliko popularna.
Posebno se vidi u enterijerima. Pre nekoliko godina gotovo svaki novi stan koji je završavao na Pinterestu imao je bele zidove, hrast i crne detalje. Sad je zelena postala način da se prostoru doda karakter bez osećaja da pokušava biti dizajnerski showroom. Kuhinje u sage green nijansama su novi standard za stan koji izgleda sređeno, ali ne sterilno. Čak i ljudi koji ne prate trendove biraju zelenu jer deluje smirujuće bez tog wellness klišeja koji je dugo bio vezan za bež tonove.

Zapravo sve te millennial boje imaju više veze s generacijom nego s dizajnom. Nije slučajno da su ljudi koji su odrasli između recesija, internetskih rebrandinga, coworking prostora i konstantnog online života razvili tako specifičan odnos prema atmosferi oko sebe. Generacija koja je veći deo života provela pokušavajući da balansira između burnouta i potrebe da sve ipak izgleda pod kontrolom je počela da komunicira raspoloženje kroz enterijere, odeću i nijanse zidova.

Millennial pink je bio možda najbliži optimizmu ili barem verziji optimizma koja dobro izgleda na internetu. Blue je došao kao reakcija, malo hladniji, samouvereniji, umoran od potrebe da bude ugodan, a green je možda najrealniji od svih. Nema potrebu biti ni futuristički, ni nostalgičan. Samo pokušava da prostor učiniti podnošljivijim za svakodnevni život. U svakom slučaju, milenijalci neće ostati zapamćeni po jednom stilu, nego po stalnim promenama, te prihvatanju i odbacivanju trendova.

Foto: dupephotos.com, Instagram




