

Kad uđem u nečiju kuću prvo gravitiram ka policama, pod pretpostavkom da se tu nalaze knjige. Vodeći se novom talasu trendova u dizajnu enterijera, knjige se više ne zadržavaju samo na policama. Sad su svuda – na gomili ispod stočića za kafu, na podu pored kreveta i u praznim ćoškovima gde nalaze svoje voljeno mesto nakon što su police postigle svoje maksimalno opterećenje. Nekome je ovo pitanje promišljenog estetskog izbora, potrebe da se jednom i zauvek oslobodimo minimalizma. Za mene je to oduvek bilo pitanje komfora i topline, bez knjiga nema doma.
Biblioteke i povratak analognim navikama
Činjenica je da živimo u vremenu viška, od informacije koje upijamo do stvari koje posedujemo. Minimalizam je odgovor na upravo to, kao i prirodna potreba da se rasteretimo svega što nam zaista ne služi. Ipak, kolekcionarstvo knjiga, ploča i ostalih predmeta koje predstavljaju povratak analognim navikama (i načinu života) takođe nudi odgovor na pitanje prezasićenja u sadašnjem svetu. Manje nekada jeste više, ali manje čega?
Filozof i pisac Umberto Eco je najveći deo inspiracije crpeo iz svoje biblioteke, koja danas ima preko 50,000 izdanja i koja je sada u vlasništvu Ministarstva kulture Italije. Karl Lagerfeld je otvorio sopstvenu knjižaru Libraire 7L iz razloga što više nije fizički imao gde da drži svoja izdanja. Hannah Arendt je radila u sobi gde su knjige kreirale jednu vrstu ograde oko nje, ograđujući radni prostor od poda do plafona. Japanska reč tsundoko delimično objašnjava ovu potrebu za skupljanje knjiga u prostoru. Bez obzira na japanski često minimalistički pristup životu, tsundoku označava prekomernu kupovinu knjiga zarad osećaja da ćemo u svojoj blizini uvek imati nešto što će nam jednog dana doneti uživanje, utehu ili znanje.
Svoju kolekciju knjiga sam počela da skupljam neplanirano. U knjižare me prvo vodila majka kao mala i time stvorila naviku koja je postala gotovo sveti ritual u nedeljnom rasporedu. Dok mi nered i hordovanje u enterijeru inače izazivaju nervozu, knjige i magazini su ostali izostavljeni iz tog pravila. Kupim makar dva primerka na svakom putovanju, makar jedan za svaki odlazak u knjižaru. S obzirom da su mi raštrkane po dnevnoj sobi, spavaćoj sobi i kuhinji, svesna sam koliko ovo otežava održavanje prostora. Skuplja prašinu, kad god neko razgleda moraju opet da poslažu, bezbroj puta sam se spotakla o neku gomilu koja leži na podu ili morala da investiram u još jednu policu. Ipak, sudeći po najsvežijim trendovima, moja krajnje nepraktična navika je sada postala visoko estetizovan detalj u enterijeru.
Kako smo došli do toga da je nešto tako sveprisutno kao što su knjige postale savremeni trend u enterijeru?
U moru beskrajnih novina, ovo je period kad se vraćamo na staro i provereno. Jednostavna slip haljina po uzoru na Carolyn Bessette-Kennedy, pažljivo kurirana plejlista koja dolazi puštanjem ploče na gramofonu umesto kuckanja na Spotify-u i messy chic enterijeri koji se rađaju gomilanjem onih predmeta koje najviše volimo (u ovom slučaju, knjiga). Ovo su stvari koje nikad ne izlaze iz stila, baš zato što se ne mogu kopirati. Priče o praćenju izmišljenih pravila i večno promenljivih trendova se stavljaju po stranu u zamenu za to da se otkrije nešto više o tome ko se zapravo krije iza površine. U ovom slučaju, iza bezboj papirnih naslova na polici.
Foto / Instagram: @catherine_castillon, @camillecharriere, @jeannedamas







