

Davnih dana naletela sam na Instagram profil @Skrabzi i sećam se koliko sam se puta samo nasmejala dok su se njeni video formati nizali na mom feedu. Bio je to onaj tip humora koji te uhvati nespremnog. Pametan, pomalo apsurdan, vizuelno razigran i duboko ukorenjen u svakodnevici, detinjstvu i kolektivnim sećanjima. Tada još nisam znala da pratim osobu koja će kasnije samu sebe najtačnije opisati kao internet zabavljačicu, niti da je internet mesto na kom se ona oseća kao kod kuće.
Godinama kasnije, posebno mi je drago što mogu da vam predstavim Doroteu Škrabo. Umetnicu, dizajnerku i kreatorku koja već više od 15 godina, pod digitalnim pseudonimom Skrabzi, gradi autentičan svet na granici humora, umetnosti i savremene kulture. Njeni kratki video-skečevi, često nastali iz igre sa green screenom, referencama na pop kulturu i istoriju umetnosti, nastali su iz želje da se prevaziđe strah od kamere i neugodan trenutak poziranja pretvori u slobodu. U prostor u kom možeš u sekundi postati ono što želiš.
Za Doroteu, digitalno i analogno ne postoje kao odvojeni svetovi. Bilo da stvara video, vodi radionice, osmišljava izložbe ili dizajnira marame, šnale i aksesoare pod brendom Dobar tek by Skrabzi, njen rad povezuje ista potreba: da se stvori atmosfera bliskosti, igre i zajedništva. Kroz hranu, nostalgiju, detinjstvo i humor, ona nas podseća na važnost kontakta sa detetom u sebi. Kao i na to da prava magija često počinje onda kada izađemo iz zone komfora.
U razgovoru sa Doroteom pričala sam o autentičnosti u digitalnom haosu, granicama umetnosti i interneta, nostalgiji kao sigurnom mestu i o tome zašto će se, uprkos svemu, uvek vraćati Instagramu jer, kako kaže, od pionira content creation-a se ne možete tako lako rešiti.

Tvoj Instagram funkcioniše kao miks humora, umetnosti i komentara savremene kulture. Kako bi nekome ko te tek otkriva opisala ono što radiš i ono što te zanima?
Jednom prilikom su me opisali kao internet zabavljačicu i mislim da mi takva titula najviše odgovara! Tako da mogu reći da je internet mesto gde trenutno živim i gde se osećam veoma domaće.
Pod digitalnim pseudonimom Skrabzi, na Instagramu, stvaram već 15 godina. Sve je započelo davnih dana tokom studija kada sam odlučila da prebrodim strah od kamere. Nastojala sam taj neprijatan momenat kada neko u tebe uperi fotoaparat i od tebe očekuje reakciju i super spontanu pozu da pretvorim u zabavan momenat u kojem ne osećam pritisak i u sekundi postajem neko ko u tom trenutku želim da budem.
Kada sam shvatila da je to moguće i da nije tako strašno, krenula sam gotovo svakodnevno da snimam kratke humoristične video skečeve, referišući se na događaje iz popularne kulture i primere iz istorije umetnosti. S godinama mi se kao saputnik pridružio i green screen, pa sam preko njega postala deo svetova o kojima sam samo maštala 😉
Savet je pravi kliše, ali zaista radi čuda – treba izaći iz zone komfora jer se tada dešava prava magija!
Kada bih danas išla da popunjavam leksikon, na pitanje Šta te zanima? bih odgovorila verovatno isto kao i pre 25 godina: zezanje, smejanje, maštanje, snimanje, stvaranje, zabavne stvarčice, gomila malih svetlucavih gedžeta.
Da li vidiš svoje dizajnerske projekte kao produžetak umetničke prakse ili kao poseban, autonoman svet?
Godinama sam pokušavala da odvojim jedno od drugog – da razdvojim Doroteu Škrabo od Skrabzi, sve dok jednog dana nisam stala i shvatila da je to nemoguće.
U digitalnom svetu se osećam kao kod kuće – bavim se izradom videa i video-montažom, grafičkim dizajnom i kreativnom direkcijom.
Upustiti se u avanture analognog sveta za mene je prava avantura!
Stvarajući umetničke izložbe, nastojim da sačuvam brzinu i interaktivnost digitalnog sveta. Vodeći multimedijalne green screen radionice za decu i mlade, trudim se da mlađim generacijama pokažem kako za kreativno stvaranje nisu potrebni posebni uslovi i kompleksna oprema, već samo kamera telefona i neograničena mašta.
Kada stvaram za svoj brend odeće, modnih dodataka i zabavnih stvarčica Dobar tek by Skrabzi, imam želju da u ljudima probudim topla sećanja iz detinjstva i da napravim nešto opipljivo, nosivo, nešto što će želeti da imaju uz sebe. Smatram da je najvrednije što ljudi poseduju mogućnost kontakta sa detetom u sebi, a šta bolje budi dete u nama nego hrana iz našeg detinjstva, haha!
Zapravo, u mom radu je stalno prisutna potreba za stvaranjem atmosfere. Atmosfere udobnosti, opuštenosti i zajedništva. Zanimaju me trenuci koji okupljaju ljude – kroz smeh i zabavu, svakodnevne rituale ili male, naizgled nevažne situacije. Upravo zato ne doživljavam različite oblasti u kojima stvaram kao odvojene celine, već kao delove istog procesa i istog senzibiliteta. Sve što radim proističe iz iste želje da stvorim prostor u kojem ljudi mogu da se prepoznaju, povežu i osete bliskost.




Koliko ti je važno da zadržiš autentičnost u prostoru koji stalno traži brzinu, trendove i ponavljanje?
Izuzetno i presudno! Mislim da se pojavom novijih društvenih mreža i AI-ja, uz stalne promene algoritama, replicirani sadržaj koji prati šablon koji garantuje veliki broj pregleda i lajkova gubi na svojoj jedinstvenosti, a samim tim i na jedinstvenosti autora koji takav sadržaj objavljuje u tim uslovima. Zato zauvek moramo da negujemo ono nešto što je samo naše, što nas iskreno raduje i gura napred da nesputano stvaramo. Društvene mreže su plodno tlo za mikrotrendove koji se zaboravljaju neverovatnom brzinom; odupreti se tome i gurati svoj film recept je za uspeh – naravno, u zavisnosti od toga kako uspeh definišemo 😉
U tvojim radovima često se pojavljuju reference na svakodnevicu, hranu, detinjstvo i kolektivna sećanja. Odakle dolazi ta potreba za nostalgijom?
Ta potreba za nostalgijom dolazi iz želje da se vratim nečemu poznatom, sigurnom i toplom; da pokušam da sagledam svet dečjim očima. Hrana, detinjstvo i kolektivna sećanja moje generacije univerzalni su jezici kroz koje lakše komuniciram emocije i iskustva koja su zajednička mnogima. Nostalgija za mene ne predstavlja beg u prošlost, već sigurno mesto i sredstvo povratka sebi, radi lakšeg razumevanja sopstvenog identiteta i kontinuiteta u sadašnjosti.
Paralelno stvaraš digitalni sadržaj i fizičke objekte poput marama i aksesoara. Kako izgleda tvoj kreativni proces kada ideš iz ekrana u opipljivo?
Bilo da je opipljivo ili digitalno, uvek mi je zabavno ako postoji neki neočekivani, pomalo apsurdan element. Kolekciju „Dobar tek by Skrabzi“ najpre sam predstavila sa tri marame sa motivima obroka Doručak, Ručak i Desert. Jaja na oko, pohovano i pire na fensi maramama koje su fin modni detalj – apsurdno! Zatim sam napravila šnale za kosu sa natpisima Majoneza i Salata; majoneza u raščupanom repu – apsurdno!
Za tri godine deo kolekcije postale su i dva kačketa sa natpisima Tost sa sirom i Pohovano i pire – moji omiljeni obroci; zatim dukserica sa motivom soli i bibera, kao i još jedna sa motivom omiljenih pudinga koje jedemo još od detinjstva; majica sa motivom pirea složenog u obliku vulkana na kojem su nuggets u obliku dinosaurusa; čaše sa motivima grickalica i Petit Beurre keksa, neseser i torbica sa pohovanim mesom, zidnjak… ma nema čega nema, a ideja ima još milion i jedva čekam da ih realizujem!



Može li Instagram, po tvom mišljenju, i dalje biti prostor za promišljenu, autorsku komunikaciju?
Pitam se šta danas uopšte na Instagramu predstavlja promišljenu, autorsku komunikaciju i gde se pojavljuju, a gde prestaju granice između autorskog, generisanog i ukradenog sadržaja, kao i u kojoj meri algoritmi (ne)služe autorstvu i jedinstvenosti. Društvene mreže su postale veoma haotičan prostor, zbog čega sam i započela priču Dobar tek by Skrabzi, jer sam imala potrebu da se malo izmestim iz okvira digitalnog sveta, imajući u vidu koliko je sve digitalno veoma krhko (paradoksalno), kratkotrajno i prolazno (u meni tada progovara milenijalka odrasla bez interneta, koja se očigledno svakodnevno vraća svojim nostalgičnim maštarijama).
Koliko god mi sve ponekad bilo preplavljujuće, digitalno okruženje je ipak moje prirodno okruženje kada je u pitanju umetničko stvaralaštvo i gajim nadu da će se stvari promeniti, da ćemo moći da biramo da ne budemo žrtve u moru ispraznog, kopiranog sadržaja.
S obzirom na to da sam pionir content creation-a na društvenim mrežama – uvek ću se vraćati i nećete me se rešiti 😋

Foto: Privatna arhiva




