Journal.rs

TO GO WITH STORY BY DOMINIQUE AUBIN A woman looks at a serie of paintings on Rouen's Cathedral by French impressionist master Claude Monet (1840-1926) done between 1892 and 1894, on June 3, 2010 at Rouen Fine Arts Museum, northwestern France. One hundred and thirty paintings from the most important impressionist French painters such as Monet, Camille Pissarro (1830-1903), Paul Gauguin (1848-1903) and some less famous artists are exhibited in the museum untill September 26, 2010, showing how this town became for a while a huge "atelier" for those painters looking for natural light and colors. AFP PHOTO ROBERT FRANCOIS,Image: 71580090, License: Rights-managed, Restrictions: TO GO WITH STORY BY DOMINIQUE AUBIN, Model Release: no, Credit line: ROBERT FRANCOIS / AFP / Profimedia

U Narodnom muzeju Srbije nalazi se slika Kloda Monea – da li znate kako je tu dospela?

Kada je slikar Klod Mone (fr. Claude Monet) naslikao pejzažnu kompoziciju Impressions, Sunrise na Pariskom salonu 1872. godine, uvaženi kritičar Luj Leroj tada je podmešljivo kritikovao stil Francuza, koristeći izraz impresionista kako bi ukazao na manjak umetničke vrednosti. Dvadeset godina kasnije, 1892. godine, taj impresionista jedan je od najpoznatijih likovnih stvaralaca svog doba i nalazi se u francuskom gradiću Ruanu gde prepoznatljivim stilom slika skoro 30 identičnih prikaza gotičke katedrale na glavnom trgu. Jednu od tih slika čuva i izlaže Narodni muzej u Beogradu.

Moneova studija svetlosti

Slikari koji su pripadali impresionističkom pokretu, a Mone kao njihov predvodnik bili su pioniri ideološkog zaokreta koji će neki njihovi sledbenici radikalno preuzeti – među njima i Pikaso – a koji je rezultovao današnjim preinačenjima umetnosti. Zaintrigrani impresijom, odnosno promenama u čulnom utisku koje nastaju usled promene svetlosti, nastojali su da tu promenjivost i predstave na platnu. Moneova serija slika Ruanske katedrale jedna je od najintrigantnijih studija percepcije i načina na koji naše opažanje podleže promenama u spoljašnjim faktorima, zavisno od toga da li određeni prizor posmatramo u podne, ranu zoru ili kasno veče.

Ruanska katedralam haromija plave i zlatne
Ruanska katedrala, efekat sunčeve svetlosti

Mone je tako iskoristio Ruansku katedralu, kao nešto čvrsto i nepromenjivo, kako bi predstavio varijabilnost njenog izgleda zavisno od doba dana ili godine. Sa istog prozora iz sobe preko puta glavnog trga, Mone je tokom dve godine slikao više od 30 različitih verzija, na kojima se mogu primetiti promene u boji i oštrini kontrasta. Mnoge od ovih slika sada se nalaze na različitim mestima širom sveta, neke od njih su u privatnim kolekcijama, dok je jedna od njih 1939. godine pronašla svoje prebivalište u Beogradu.

Ruanska katedrala, jutarnji efekat
Ruanska katedrala, svetlost ranog jutra
Ruanska katedrala, zalazak sunca
Ruanska katedrala, tokom zalaska sunca

Otkud Mone u Beogradu?

Narodni muzej tada je otkupio Moneovu Ruansku katedralu iz 1892. godine na javnoj licitaciji u Parizu. To, naravno, nije neobičan put kojim jedno umetničko delo dospe do zidova muzeja. Ono što, ipak, jeste jedinstveno u vezi sa ovom kupovinom jeste činjenica da je ona bila moguća zahvaljujući prodatim ulaznicama. Muzejska kolekcija je time obogaćena za neprocenjivo nasleđe evropskog slikarstva. Moneva Ruanska katedrala deo je stalne postavke Narodnog muzeja, a nalazi se odeljku koji prikazuje evoluciju evropske umetnosti od 14. do 20. veka, zajedno sa drugim dragocenim delima sa različitih delova starog kontinenta.

Moneove "Ruanska katedrala, veče" i "Ruanska katedrala, podne" danas se nalaze u Moskvi

Foto: Profimedia