

Ivana Vukmirović Manivi ekskluzivno za Journal o učešću na PZE: „Pesma „Svaki dan” je za mene izlazak iz komfor zone”
Na ovogodišnjoj Pesmi za Evroviziju, kantautorka Ivana Vukmirović Manivi učestvuje sa autorskom numerom Svaki dan, za koju potpisuje muziku i tekst, dok aranžman potpisuju Milan Bjelica i Petar Egret. Pesmu će izvesti u prvom polufinalu PZE, 24. februara, nastupajući pod rednim brojem 7. Manivi otkriva da će njen performans biti nalik kratkom filmu, doprinoseći da se publika u potpunosti poveže sa pesmom i porukom koju ona nosi. Promocija pesme biće održana u Jašta baru u Nušićevoj ulici, u četvrtak, 5. februara, od 20 časova.
Tim povodom Manivi je govorila o nastanku pesme Svaki dan, saradnji na aranžmanu i fazi u kojoj se trenutno nalazi kao muzičarka, ali i o očekivanjima pred pojavljivanje na velikoj PZE sceni.
PZE 2026.
• Ivana Vukmirović Manivi •
Kako je nastala pesma Svaki dan? U kom trenutku si znala da je to numera koju želiš da prijaviš na PZE?
Pesma je prešla dug put od demo snimka do svog finalnog oblika. Bila je zanimljiva kao ideja, ali tek kad smo je završili, shvatili smo koliko je moćna i posebna, baš zato što je prošla svoju ličnu metamorfozu i u tom procesu uspela da iskristališe jasnu emociju. Prijatelji kojima smo je puštali reagovali su odlično, i poželeli smo da je podelimo sa širom publikom.
Potpisuješ muziku i tekst – koliko ti je važno da pesma u potpunosti nosi tvoj lični pečat?
Za mene je nemoguće da pesma bude iskrena, a da ne nosi lični pečat. U ovom slučaju pesma je rezultat mog ličnog senzibiliteta, ali i kolektivnog rada koji ga pojačava. Moji muzički saradnici – Milan Bjelica i Petar Egret, vrhunski su producenti, iskusni i talentovani, kreativno otvoreni i puni inspirativnih ideja koje su pesmi dale dodatnu dimenziju. Savršeno su razumeli i pojačali emociju pesme, tako da je originalna ideja dobila još jači i potpuniji oblik.

U srži pesme Svaki dan su prolaznost i privremenost. Govori o odnosu sa unapred poznatim rokom trajanja i o unutrašnjem konfliktu između kontrole i čežnje. Pesma je izgrađena oko zvuka sata poput pulsirajućeg bita, koji pretvara protok vremena u centralni ritmički motiv. Ponekad krhki, a ponekad zloslutni, vokali lebde iznad instrumentala, stvarajući nadrealnu atmosferu.
Kako izgledaju pripreme za nastup na velikoj sceni Pesme za Evroviziju?
Za sada su pripreme uglavnom sastanci, planiranje i probe koreografije. Velika scena nas očekuje u danima pred polufinale, i jako se radujem tom iskustvu.

Šta ti lično predstavlja učešće na PZE i šta bi volela da publika zapamti nakon tvog nastupa?
Dolazim iz sveta bendovskih svirki, klupskih i festivalskih bina, pa je ovo potpuno novo iskustvo i izlazak iz komfor zone za mene. Međutim, nadam da ću uspeti da predstavim pesmu na najbolji mogući način. Ona je moćna i dramatična, snažna i senzualna. Volela bih da publika doživi performans kao mali film i u potpunosti se poveže sa pričom koju smo želeli da ispričamo.
U kakvom se kreativnom periodu trenutno nalaziš i koliko se to oseća u pesmi Svaki dan?
Trenutno sam u fazi eksperimentisanja sa različitim stilovima i modernijim zvukom, ali se uvek trudim da moj izraz ostane autentičan i iskren. Previše produkcije i jurenje za trendovima, često ubije srž i emociju pesme tako da se trudim da svaki izbor koji napravim u stvaranju bude u svrsi glavne ideje. U ovoj pesmi, moderna i minimalistička produkcija pojačava atmosferu i emotivnu tenziju pesme, ne umanjuje njenu originalnu poruku. Svaki dan za mene predstavlja kombinaciju introspekcije, senzualnosti i oslobađanja kroz umetnički izraz.

Foto: Marija Đurđević, Marko Dašić




