

Mađarski trio Jazzbois jedno je od najuzbudljivijih imena nove evropske džez scene, bend koji briše granice između džeza, hip-hopa i improvizacije. Trio čine Bencze Molnár (klavijature), Viktor Sági (bas) i Tamás Czirják (bubnjevi), a njihov zvuk se temelji na slobodi, eksperimentisanju i stalnoj potrazi za neočekivanim.
Upravo zbog toga svaki njihov koncert postaje jedinstveno iskustvo. Nakon nastupa na legendarnom Montreux Jazz Festivalu, rasprodatih evropskih turneja i međunarodnog uspeha albuma „Jazzbois Goes Blunt“ i „Still Blunted“, Jazzbois dolaze na ovogodišnji Mountain Music Fest na Divčibarama.
Uoči njihovog live nastupa, za Journal smo razgovarali sa Viktorom o tome šta ih inspiriše, kako nastaje njihov prepoznatljiv zvuk, značaju improvizacije, muzici bez granica i zašto je ostati veran sebi i dalje najvažnije.

Vaš zvuk često porede sa izvođačima kao što su Herbie Hancock, J Dilla i Thundercat. Koji muzičari ili žanrovi su imali najveći uticaj na način na koji Jazzbois danas zvuči?
To se menja iz dana u dan, zavisi kada nas pitaš (smeh). Trenutno bih izdvojio Azymuth, Madliba, A Tribe Called Quest, Drumheadz, čitavu CTI produkciju iz perioda od 1967. do 1980. godine, kao i Nirvanu i Black Sabbath.
Improvizacija je u samoj srži vaših nastupa uživo. Kako uspevate da pronađete ravnotežu između unapred zamišljene muzičke ideje i spontanih trenutaka koji nastaju na sceni?
Mislim da je ključ u tome kako osmišljavamo naše nastupe uživo, uvek svesno ostavljamo prostor za neočekivano ili za to da neko od nas nešto odsvira drugačije. To pokreće lančanu reakciju i ostalima daje slobodu za improvizaciju. Važno je da na sceni uvek postoji osećaj neizvesnosti i spremnost da preuzmeš rizik.
Vaš debitantski album „Jazzbois Goes Blunt“ osvojio je publiku širom sveta, kako među ljubiteljima džeza, tako i hip-hopa. Da li ste očekivali da će naići na tako snažan odjek nakon objavljivanja?
Naravno da nismo. Ipak, videli smo da se širom sveta pojavljuje mnogo sjajne muzike, poput one koju stvaraju Yussef Kamaal i BadBadNotGood, i to nas je inspirisalo da snimimo album koji predstavlja naš sopstveni stil i viziju. Jednostavno smo želeli da napravimo album koji predstavlja ono što svakodnevno radimo kao trio.

Džez se oduvek razvijao tako što je pomerao i rušio sopstvena pravila. Ove godine obeležava se 100-godišnjica od rođenja Majlsa Dejvisa, jednog od najvećih inovatora u istoriji muzike. Šta Majls Dejvis znači vama kao muzičarima i šta današnji umetnici mogu da nauče iz njegovog pristupa stvaranju?
Za mene, Majls Dejvis predstavlja slobodu i istraživanje sirovih emocija i ličnosti. Mislim da ljudi danas tragaju za nečim autentičnim. Žele da vide stvarna osećanja, pravu energiju, spremnost da se rizikuje na sceni i da se umetnik u potpunosti prepusti trenutku. To je ono za šta se i mi zalažemo.
Da li mislite da je evropski džez danas razvio sopstveni identitet, drugačiji od tradicionalne američke džez tradicije, ili je i dalje deo iste globalne muzičke priče?
Ne razmišljam o tome kroz geografiju, već kroz muziku. Sjajno je videti bendove koji imaju sopstvene, kompleksne muzičke ukuse i grade svoj jedinstveni zvuk i izraz. Verujem da je fuzija uvek budućnost. Danas postoji mnogo evropskih bendova koji pomeraju granice upravo na taj način i postižu sjajne rezultate. Corto.Alto, AthleticProgression, Underground Canopy, Dal Trio, Okvsho, Soyuz, Echt!, Bloto, Tanhai, samo su neki od njih.

Vaš album „Still Blunted“ usledio je nakon nastupa na legendarnom Montreux Jazz Festivalu. Da li je to iskustvo promenilo nešto u načinu na koji pristupate muzici ili nastupima uživo?
Ne mislim da nas je to promenilo, ali je svakako bio važan trenutak koji smo zajedno doživeli kao bend. Veoma smo zahvalni i počastvovani, ali nemamo mnogo vremena ni prilike da se dugo zadržavamo na takvim trenucima, jer smo već u sledećem trenutku na nekom novom nastupu. Iskreno, želimo samo da budemo bolji zbog sebe i zbog publike kojoj sviramo, bilo da je ispred nas hiljadu ljudi ili samo 12. Trudimo se da budemo što iskreniji i autentičniji u onome što radimo.
Dolazite na Mountain Music Fest. Kako mislite da sviranje muzike na planini, u okruženju prirode, utiče na povezanost između benda i publike?
U Mađarskoj imamo nekoliko festivala koji su posvećeni i koji se nalaze u prirodi i takvi događaji nam uvek posebno prijaju. Veoma se radujemo što ćemo doživeti novu sredinu i upoznati ljude koji će biti tamo, verujemo da će to biti jedno duboko i posebno iskustvo. Okruženje će sigurno uticati na sam nastup.
Nakon međunarodnih turneja, festivala i sve većeg priznanja, koji je sledeći izazov ili san koji želite da ostvarite?
Želimo da stvaramo muziku koju volimo, da pratimo sopstveni ukus, pomeramo granice zvuka i osećaja. Ako se to dopadne i publici, to je samo dodatni blagoslov. Važno nam je i da ostanemo zajedno kao bend. Život je, znate, prokleto nepredvidiv i kratak. Samo želimo da ovaj trenutak traje što duže i da ga živimo dok god možemo.

Jazzbois su samo deo bogatog programa ovogodišnjeg Mountain Music Festa, koji će od 31. jula do 2. avgusta na Divčibarama, pod sloganom „MMF je razlog“, okupiti i Nu Genea Live Band, The Brand New Heavies, Rundeka, Haustor & Ekipu, Bajagu i Instruktore, Zoster, Elemental i brojne druge izvođače. Pored više od 40 pratećih sadržaja, od radionica, filmskih projekcija i umetničkih performansa do sportskih aktivnosti, festival nastavlja da neguje održivost kroz Solar by Elephant binu, eko inicijative i program koji spaja muziku, prirodu i zajedništvo u jedinstveno festivalsko iskustvo.
Foto: Geza Talaber
Autor: Vanja Ratković




