Journal preporuka: Roman „Ispovest maske“
Journal preporuka: Roman „Ispovest maske“

Journal preporuka: Roman
„Ispovest maske“

Mart je simbolično protekao u duhu Japana, a naši čitaoci imali su prilike da upoznaju različite istorijsko-kulturološke činjenice o Zemlji izlazećeg sunca kroz prizmu, kako klasičnih, tako i savremenih književnih dostignuća. Poslednja knjiga kojom zaokružujemo tematsku celinu smatra se modernim klasikom, a reč je o senzualnom, polu-autobiografskom romanu Ispovest maske – kojim je Jukio Mišima u potpunosti preobrazio japansku književnu scenu, koja je dotad bila okrenuta ka tradicionalnim i istorijskim vrednostima.  

@poetisklindring

Jukio Mišima – život

Kimitake Hiraoke ili u svetskoj književnosti poznat pod pseudonimom Jukio Mišima, rođen je 1925. godine u aristokratskoj porodici u Tokiju. Odrastao je pod strogim moralnim i tradicionalnim pravilima, koja su u potpunosti bila podređena caru i otadžbini. Na njegova interesovanja je od najranijeg uzrasta uticala baka kod koje je živeo do svoje dvanaeste godine i na taj način Jukio stiče različita znanja o književnosti i pozorištu. Bio je plodonosan pisac čiji književni opus obuhvata oko trideset romana, kratkih priča, eseja i pozorišnih komada.  

@club_shinsekai

Tradicionalno samoubistvo

Jukio Mišima bio je veoma kontroverzna ličnost. Postigao je književni uspeh, ali su veći odjek izazvali ekstremni politički stavovi koji su pozivali na nasilno rušenje demokratskog sistema vlasti u Japanu i obnovu imperijalističkog režima. Vođen političkim idealima, krajem šezdesetih oformio je paravojnu jedinicu Društvo štita. Uz pomoć najbližih saradnika 25. novembra 1970. godine Mišima je nezakonito ušao u prostorije Tokijskog generalštaba, vezao vrhovnog komandanta za stolicu i nakon toga pred vojnicima održao desetominutni govor. Vođen neuspehom vojnog puča, Jukio Mišima izvršava tradicionalno samoubistvo sepuku (zabivši sebi kratak mač u stomak) usled gubitka časti.

Stilski izražaj

Spoj tradicionalnog s modernim književnim stilom i prefinjenost jedinstvenog jezičnog senzibiliteta, učinili su Mišimina književna dela neprocenjivim blagom kako u Japanu, tako i izvan njegovih granica. Mišimini romani tipično su japanski u senzualnom slikanju ljudskih osećanja. Međutim, različite reference na antičku i svetsku umetnost, filozofska promatranja i bogata psihološka pronicljivost učinili su da ovaj pisac oformi sebi svojstvenu književnu kreaciju, koja je i dan-danas nadaleko cenjena.

Ispovest maske

Roman Ispovest maske objavljen je davne 1949. godine i smatra jednim od najranijih ispitivanja homoseksualnih sklonosti. Napisan nekonvencionalnim književnim jezikom, filozofski uzvišen i nadasve uronjen u najlepšu notu senzualnosti, roman je nakon objavljivanja postao književni događaj u Japanu. Sledstveno tome, Jukio Mišima uspeva narativnim stilom da pomeri dotadašnje granice – prvi put unutar romana spojivši teme o kojima se dotad nije govorilo otvoreno u javnosti.

@_galapagos_islands_

Dečak i prva sećanja

Prve asocijacije na najranije detinjstvo u najdubljem sećanju ostaju zauvek zabeležene. Tako nas glavni junak romana Ispovest maske, Kočan u iskrenoj naraciji vodi kroz davna vremena predratnog Japana i svoje odrastanje. Njegove narativne slike su žive, gotovo opipljive, pogledi jasni, a mirisi – senzualni, strastveni, možemo ih osetiti.

Biti drugačiji

Narator romana, Kočan već od najranijeg detinjstva shvata da nije poput ostalih dečaka. Njegova pažnja usredsređena je na različite predstave muških likova unutar dečjih knjiga. Korak po korak priseća se različitih epizoda iz prošlosti, poput pogleda na središnji deo pantalona radnika ili iščekivanja da vojnici prođu pokraj njegove kapije kako bi osetio miris njihovog znoja. Vremenom njegove seksualne žudnje postaju sve složenije, a kulminaciju doživljavaju prilikom slučajnog pronalaska slike Svetog Sebastijana, tela probodenog strelama. Ta predstava, nesvakidašnje lepote, unutar Kočana izaziva buru senzacija i on shvata da su lepota i smrt povezani u neraskidivoj harmoniji.

Omi i Sonoko

Koračajući usamljeničkom putanjom Kočan polako dostiže skoro potpunu psihičku i fizičku zrelost. On nastoji da pravu stranu svoje ličnosti prikrije maskom takozvane normalnosti. Ali, sve se menja u trenutku kada naiđe na školskog druga Omija u kojeg se istog trenutka zaljubljuje. Ova ljubav je nemoguća i zbog toga se duboko u dečačkoj svesti javlja neizreciva bol. Nakon nekoliko godina Kočan upoznaje devojku iskrenih emocija Sonoko i on sebe prividno uspeva da ubedi kako je konačno ostavio iza sebe nečasnu naklonost ka istom polu. Međutim, da li je zaista moguće ići protiv sopstvenog identiteta i unutrašnjih poriva putem samoobmane?

Poruka koju roman šalje

Mišima kroz roman Ispovest maske uz bogate detalje i neobično realističnim portretom prikazuje ličnost koja sebe stavlja u zamršene lance kako bi se uklopila u društveno nametnutu normalnost. Međutim, on samim tim ulazi u potpuni sukob unutar sopstvenog  JA i na taj način ostaje izgubljen iza spretno konstruisane maske.

 

Foto: Instagram, Laguna

Učitati još
Zatvori