Journal.rs
Paolo-Sorrentino-Journal-intervju

Ekskluzivno u razgovoru za Journal: Paolo Sorrentino o ceni slobode i šta nedostaje filmovima danas

Nekoliko sati pre nego što će mu se uručiti Počasno Srce Sarajeva na 31. Sarajevo Film Festivalu, seli smo da razgovaramo sa Paolom Sorrentinom. Dan pre toga je dočekao bezbroj gostiju na rasprodatom Masterclass-u gde je, neposredno i sa humorom, govorio o tome kako je odlučio da se bavi filmom sa osamnaest godina. Tada je, kako kaže, shvatio da je ovo posao koji možeš da radiš kada ne znaš ništa da radiš. Posle bezbroj remek dela, koji su zasigurno obeležili život mnogima koji su prisustvovali njegovom Masterclass-u, Sorrentino i dalje uporno tvrdi da za pravljenje filmova ne moraš ništa posebno da znaš. Njegovo verovanje jeste da prosto moraš da imaš kapacitet i da razumeš emocije.

Tokom Masterclass-a, Sorrentino je jasno pokazao da je reditelj koji ceni dobra pitanja. Tako je od početka bilo jasno da je njegova misija da odgovori na što više pitanja publike, premda se odmah izjasnio da želi da zaobiđe generička pitanja. Samo jedan dan posle toga imali smo jedinstvenu priliku da sa njim nastavimo razgovor, jedan na jedan. U Narodnom pozorištu Sarajeva, legendarni režiser je sa nama podelio ko inspiriše njegove ženske likove, kako politička korektnost ubija kinematografsku slobodu i zbog čega u filmovima najviše voli kontradiktorne likove. 

Foto: Michael Avedon

J _ 01 Na Masterclass-u ste rekli kako, da biste započeli novi film, morate da imate opsesiju sa nečim. Kako znate da ste pronašli opsesiju koja će biti pokretač za sledeći film?

Opsesija je nešto što će ti biti u glavi – svaki dan, svaki dan, svaki dan. Nakon dva meseca, kada me nešto opseda svaki dan, pomislim – u redu, od ovoga može nastati film. Ne delim to sa drugima. Ta opsesija je u meni. Počinjem da pišem o tome i tek kada imam scenario pokrenem komunikaciju sa timom i to podelim sa ostalima. 

J _ 02 Da li trenutno imate neku opsesiju, za sledeći film?

Sada? Ne. Posle jednog filma mi je potreban period letargije, pre nego što nastavim dalje.

J _ 03 Sami likovi su najvažniji deo vaših filmova, sve se kreće od toga. Šta za vas čini dobrog lika? 

Za mene, dobri su likovi kada nisu crno-beli, već kad je neko ko je siv. Neko ko je pun kontradickija, ko je pun nedoumica. Neko ko nije u potpunosti siguran o životu, ni o sebi. 

J _ 04 To se vrlo prepoznaje kod ženskih likova u vašim filmovima – da li imate nekoga ko vas najviše inspiriše u tom pogledu?

Moja majka, moja žena i moja ćerka. One su uvek izvor inspiracije za moje ženske likove.

J _ 05 Više puta ste rekli da dobra umetnost dolazi iz patnje, da ne može da dođe iz sreće. Da li dobar film može i da nas isceli?

Može, u prvih deset minuta nakon što ste ogledali film. Tada smo još u iluziji da nam film može pomoći. Ali – kada prođe tih deset minuta – film više ne može da nam pomogne. Vraćamo se svom životu, koji je veći od svake umetnosti.

J _ 06 Koji su filmovi vas oblikovali, dok ste odrastali?

Imao sam sreće što sam bio mlad tokom 90-ih, kada sam najviše gledao filmove. Tada su bili mnogi dobri filmovi. Bio je Kieślowski, bili su Američki reditelji kao što su braća Coen, Jim Jarmusch, prvi filmovi od Tarantina… Najbolji period za kinematografiju je bio od 1990. do 1997. godine. 

J _ 07 Da li današnjim filmovima nešto nedostaje?

Da, nedostaje im sloboda. Vrlo je jednostavno. Filmovi danas nisu slobodni. Ljudi se plaše ideja i tema koje su dominantne u sadašnjem trenutku. 

J _ 08 Plaše se tuđih reakcija, a i političke korektnosti.

Tako je. Za neke trivijalne probleme može da se izgubi posao, a to je nešto što svima uliva strah. Nisam imao taj strah kad sam počinjao. Kada sam počeo, sve je bilo moguće. Svaka perspektiva, svako gledište, bilo je moguće (i dozvoljeno). Postojali su kritičari, ali nisu postojale opasne posledice zbog loše kritike. Sad je drugačije. Zato se sada svi – scenaristi, režiseri, producenti – plaše da ne naprave grešku. Prirodna posledica toga jeste da nisi slobodan. Nisi slobodan oko toga šta želiš da pišeš ili da snimaš. 

J _ 09 Koji biste onda savet dali mladim režiserima koji sada započinju karijeru?

Upravo ovo što smo sada pričali. Moj savet je da se oslobode. Ova vrsta rada nije moguća bez toga. 

Foto: Michael Avedon, IMDB